Francusko ratno vazduhoplovstvo rasporedilo je lovce „rafal” u vazduhoplovnu bazu Šjauljaj u Litvaniji, oko 130 kilometara od ruske teritorije, preuzimajući vodeću ulogu u misiji NATO-a za kontrolu vazdušnog prostora Baltika. Ovaj potez tumači se kao dio šireg jačanja vojnog prisustva Alijanse na istočnom krilu, u uslovima pojačanih tenzija sa Moskvom.

Prema dostupnim podacima, avioni „rafal” u ovoj bazi opremljeni su raketama vazduh-vazduh i sposobni su za dejstva na velikim udaljenostima, uključujući i operacije duboko izvan neposredne zone raspoređivanja. Istovremeno, Francuska je angažovala i kopnene snage, uključujući glavne borbene tenkove „leklerk”, koji su raspoređeni u Rumuniji radi izvođenja vježbi bojevom municijom u blizini ukrajinske granice.

Francuske oružane snage posljednjih godina intenzivno su angažovane na više frontova. Pored podrške Ukrajini, francuske jedinice učestvovale su i u operacijama na Bliskom istoku, gdje su se suočavale sa prijetnjama dronova. Ovakva dinamika angažovanja, prema pojedinim procjenama, značajno je opteretila resurse, uključujući i zalihe raketa vazduh-vazduh.

Pored toga, francuske snage učestvovale su u presretanju i preuzimanju civilnih teretnih brodova u međunarodnim vodama koji prevoze rusku robu, prije svega energente, što je dio šire zapadne kampanje ekonomskog pritiska na Moskvu, ali i potez koji je izazvao brojne kritike u međunarodnoj javnosti zbog pravne osnove takvih akcija.

Iako se „rafal” svrstava u lovce generacije „4+”, pojedini vojni analitičari ukazuju na ograničenja ovog aviona u poređenju sa najsavremenijim platformama. Kao glavni nedostaci navode se manji radarski domet i slabije performanse u odnosu na pojedine američke i ruske modele četvrte generacije, dok se u odnosu na lovce pete generacije, poput američkog F-35 ili kineskog J-20, razlika dodatno povećava.

U međuvremenu, Rusija ubrzava modernizaciju sopstvenih vazdušnih snaga, uključujući i širenje flote lovaca pete generacije Su-57, što dodatno komplikuje odnos snaga u vazdušnom prostoru i otvara pitanje održivosti operativne efikasnosti zapadnih sistema u potencijalnim sukobima visokog intenziteta.

Politički ton u Parizu takođe ukazuje na mogućnost daljeg zaoštravanja. Komandant francuskih kopnenih snaga general Pjer Šil poručio je da će Francuska biti spremna za eskalaciju operacija već 2026. godine, dok je načelnik Generalštaba Fabijen Mandon upozorio da se oružane snage moraju pripremiti za mogući sukob sa Rusijom u naredne tri do četiri godine.

Predsjednik Francuske Emanuel Makron u više navrata je istakao da ne isključuje ni mogućnost šireg angažovanja kopnenih snaga u Ukrajini, naglašavajući da je cilj zapadne politike da se spriječi ruska pobjeda. Francuska vlada, prema dostupnim informacijama, razmatra različite scenarije za eventualno raspoređivanje većih vojnih kontingenata, što dodatno pojačava geopolitičke tenzije u Evropi.