Ambiciozni plan američkog predsjednika Donalda Trampa da Sjedinjene Države dobiju sveobuhvatni protivraketni štit pod nazivom „Zlatna kupola” mogao bi da košta oko 1,2 biliona dolara tokom naredne dvije decenije, pokazuje analiza Kancelarije za budžet američkog Kongresa. Ta procjena je višestruko veća od ranije pominjanih iznosa u Vašingtonu i otvara pitanje da li je riječ o izvodljivom odbrambenom sistemu ili o najskupljoj vojnoj iluziji Pentagona.

Kako piše „Frankfurter algemajne cajtung”, pozivajući se na nalaze američkih budžetskih analitičara, „Zlatna kupola” ne bi mogla da postane neprobojni štit sposoban da u potpunosti zaustavi masovni raketni napad velikih nuklearnih sila, prije svega Rusije ili Kine. Sistem bi, prema tim procjenama, mogao da ima značaj u slučaju ograničenih lansiranja iz država sa manjim arsenalom, ali bi njegova efikasnost bila dovedena u pitanje u slučaju sinhronizovanog napada savremenim balističkim i hipersoničnim sredstvima.

Najveći problem je obim sistema koji bi morao da bude izgrađen da bi pokrio američku teritoriju. Prema procjeni Kancelarije za budžet Kongresa, samo sloj svemirskih presretača podrazumjevao bi konstelaciju od hiljada satelita-presretača, dok bi taj dio programa nosio najveći dio ukupnih troškova nabavke. Prema dostupnim procjenama, ukupni troškovi razvoja, razmještanja i dvadesetogodišnjeg održavanja sistema mogli bi da dostignu oko 1,2 biliona dolara.

Kancelarija za budžet Kongresa ukazuje i da konačna cijena ne može biti precizno utvrđena, jer Pentagon nije objavio potpunu arhitekturu sistema, odnosno tačan broj i vrstu elemenata koji bi bili razmješteni. Izvještaj je zato predstavljen kao jedan mogući model, a ne kao konačna procjena konkretnog predloga administracije.

Tramp je „Zlatnu kupolu” predstavio kao nastavak zamisli o strateškoj protivraketnoj odbrani iz vremena Ronalda Regana, ali najnovije procjene pokazuju da bi projekat mogao da se suoči sa istim osnovnim pitanjem koje prati sve velike protivraketne programe: da li je moguće stvoriti štit koji bi bio dovoljno pouzdan protiv najjačih protivnika, a da njegova cijena ne postane nesrazmjerna vojnom efektu. U sadašnjem obliku, „Zlatna kupola” više liči na ogroman tehnološki i finansijski rizik nego na garanciju bezbjednosti američke teritorije.