Iran raspolaže znatno većim kapacitetima za izvođenje preciznih udara na ciljeve u Persijskom zalivu nego što se do sada pretpostavljalo, piše „Handelsblat“, pozivajući se na analizu satelitskih snimaka.

Prema tim navodima, iranske balističke rakete pogodile su ključne dijelove postrojenja za tečni prirodni gas u industrijskom gradu Ras Lafan u Kataru, pri čemu su meta bili tornjevi za prenos toplote, centralni element proizvodnog procesa. Kako se ističe, upravo je popravka ovih komponenti najzahtjevnija u čitavom sistemu proizvodnje LNG-a.

Dodatnu pažnju izazvao je i navodni precizan pogodak iranske rakete u jedan od američkih aviona za rano upozoravanje u vazduhoplovnoj bazi Princ Sultan u Rijadu. Prema istom izvoru, letjelica je pogođena u dijelu gdje se nalazi radarska antena, što ukazuje na visok stepen preciznosti.

Ovi događaji otvaraju pitanje načina na koji Iran postiže ovakve rezultate. Do sada su se precizni udari smatrali domenom zapadnih armija, prije svega zahvaljujući razvijenim sistemima navođenja.

Stručnjak iz njemačke odbrambene industrije ocijenio je za „Handelsblat“ da je Zapad dugo potcjenjivao iranske sposobnosti, kako u pogledu broja balističkih raketa, tako i tehnološkog nivoa. Prema njegovim riječima, savremeni senzori ubrzanja, koji se koriste u civilnoj industriji, mogu se primijeniti i u raketnoj tehnologiji, a postoji mogućnost da je dio tehnologije nabavljen iz Kine.

Bezbjednosni analitičari smatraju da iranski vojni inženjeri posjeduju znanje za samostalnu obradu signala, kao i da pojedine bojeve glave mogu da manevrišu u završnoj fazi leta zahvaljujući pokretnim krilima, što značajno povećava preciznost.

Porijeklo ovih tehnoloških dostignuća, kako se navodi, moglo bi biti povezano sa bliskom saradnjom Teherana i Sjeverne Koreje, odakle su, prema procjenama analitičara, mogli poteći i pojedini dizajni i rješenja za iranske raketne sisteme.