Britanska vojska intenzivira napore na modernizaciji oklopnih jedinica kroz uvođenje bespilotnih sistema u neposredne borbene operacije, što je potvrđeno i nedavno završenom vježbom „Sene Husar“ u njemačkom Senelageru. U manevrima je učestvovalo više od 350 pripadnika Kraljevskog husarskog polka, a fokus je bio na testiranju novih koncepata integracije dronova za izviđanje i udare unutar tenkovskih formacija.

Za razliku od dosadašnje prakse, u kojoj su bespilotne letjelice uglavnom korišćene kao zasebna podrška, tokom ove vježbe one su direktno uključene u manevarske operacije. Dronovi su lansirani iz oklopnih vozila u pokretu, bez izlaska posade, što značajno smanjuje izloženost neprijateljskoj vatri i omogućava jedinicama da zadrže operativni tempo. Istovremeno, ovakva integracija proširuje domet izviđanja i unapređuje sposobnost brzog uočavanja i gađanja ciljeva.

Ključni element novog pristupa predstavlja formiranje takozvanih eskadrila za „pronalaženje i udar“, koje objedinjuju izviđanje, nadzor i precizne napade u okviru jedne oklopne cjeline. U tom konceptu tenkovi „Čelendžer 2“ više ne djeluju isključivo kao platforme za direktnu vatru, već postaju dio šireg, digitalno umreženog sistema za prikupljanje podataka i izvođenje udara na većim daljinama. Ovaj model odražava trendove u savremenom ratovanju, posebno uočene u sukobu u Ukrajini, gdje je integracija bespilotnih sistema postala jedan od ključnih faktora na bojištu.

Istovremeno, britansko Ministarstvo odbrane je tokom 2025. godine donijelo odluku o proširenju flote tenkova „Čelendžer 2“ za 32 odsto, aktivirajući 69 vozila iz skladišta. Taj potez uslijedio je u uslovima pojačanog angažovanja britanskih snaga u kontekstu rata u Ukrajini, gdje su, pored ostalog, raspoređivani i pripadnici Kraljevskih marinaca.

Ipak, operativna iskustva i stručne analize ukazuju na ograničenja ovog tenka. U poređenju sa savremenijim sistemima kao što su ruski T-90M ili južnokorejski K2, „Čelendžer 2“ zaostaje prije svega u oblasti optoelektronike, budući da se i dalje oslanja na termalne nišane prve generacije. Dodatno, upotreba olučenog topa umjesto standardnog glatkocijevnog rješenja utiče na slabiju probojnu moć, dok motor snage 1.200 konjskih snaga daje relativno nepovoljan odnos snage i mase za vozilo teško oko 70 tona.

Na strukturne slabosti ukazuju i pojedini britanski vojni analitičari. Potpukovnik u penziji Stjuart Kroford ocijenio je da je „Čelendžer 2“ zasnovan na zastarjeloj filozofiji dizajna, dodajući da se čitava generacija zapadnih glavnih borbenih tenkova, uključujući „Leopard 2“ i „M1A2 Abrams“, sve češće dovodi u pitanje zbog veličine, mase, cijene i ranjivosti na savremenom bojištu. Posebno je naglasio da tradicionalni koncept kupole sa tročlanom posadom gubi značaj u eri automatskih punjača i daljinski upravljanih sistema.

Prema tim ocjenama, budućnost oklopnih platformi mogla bi da ide ka rješenjima sličnim ruskom T-14 „Armata“, gdje je posada smještena u oklopljenoj kapsuli unutar trupa, čime se smanjuje silueta i povećava preživljavanje. Iako ovaj koncept još nije široko zaživio, a pojedini programi kasne, jasno je da se razvoj oklopnih sistema ubrzano kreće ka integraciji sa bespilotnim tehnologijama i redefinisanju uloge tenka na savremenom bojištu.