Američki novinar i televizijski voditelj Taker Svonson Meknir Karlson već više od dvije decenije predstavlja jednu od najupečatljivijih figura savremene medijske scene u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova karijera obuhvata put od mladog novinara u konzervativnim publikacijama do jednog od najgledanijih TV voditelja u Americi, a posljednjih godina i osnivača sopstvene medijske platforme koja mu je omogućila da zadrži veliki uticaj i nakon odlaska sa kablovske televizije.

Karlson je rođen 16. maja 1969. godine u San Francisku u porodici koja je već imala snažne veze sa medijima i politikom. Njegov otac, Ričard Karlson, započeo je karijeru kao gonzo novinar, da bi kasnije postao direktor radija „Glas Amerike“ i ambasador Sjedinjenih Država na Sejšelima. Majka, Lisa Meknir, bila je umjetnica. Taker ima mlađeg brata Baklija.

Kada je imao sedam godina, roditelji su mu se razveli. On i brat ostali su da žive sa ocem, dok je majka, koja je željela boemski način života, napustila porodicu. Karlson je kasnije priznao da je nije smatrao dijelom svog života.

Godine 1979. njegov otac se oženio Patrišom Kerolajn Svonson, nasljednicom kompanije „Svanson Enterprajzis“. Ona je usvojila dječake i dala im svoje prezime kao srednje ime, pa je tako nastao i Takerov drugi dio imena – Svonson.

Djetinjstvo je proveo u bogatom naselju La Hoja u San Dijegu. Školovao se u privatnim ustanovama, jedno vrijeme je pohađao i koledž u Švajcarskoj, a potom je upisao elitnu školu „Sent Džordž“ u Roud Ajlendu. Upravo tamo je sa 15 godina upoznao svoju buduću suprugu Suzan Endruz, ćerku direktora škole.

Studije je nastavio na Triniti koledžu u Konektikatu, gdje je diplomirao istoriju 1992. godine. Nakon studija prijavio se za posao u CIA, ali je odbijen, što ga je usmjerilo ka novinarstvu.

Njegova medijska karijera počela je skromno, kao provjeravač činjenica u konzervativnom časopisu „Polisi revju“. Iako je posao bio slabo plaćen i rutinski, omogućio mu je da piše kratke tekstove za lokalne novine. Sa 23 godine pokušao je da objavi i knjigu o prevenciji kriminala, ali je projekat propao i morao je da vrati avans izdavaču.

U mejnstrim novinarstvo ušao je kroz rad u „The Weekly Standard“, publikaciji povezanoj sa medijskom grupom „Foks njuz“. Tokom pet godina pisao je konzervativne političke tekstove i intervjuisao brojne političare, među kojima i tadašnjeg guvernera Teksasa Džordža Buša. To mu je otvorilo vrata televizije.

Godine 2000. pozvan je da na CNN-u vodi emisiju „Crossfire“, debatni program u kome su se sučeljavali predstavnici desnice i ljevice. Međutim, emisija je ubrzo ukinuta, a Karlson je napustio mrežu. Potom je prešao na MSNBC, gdje je ostao osam godina, sve dok mreža nije promijenila uređivačku politiku.

Od 2009. počinje da sarađuje sa „Foks njuzom“, a 2010. osniva sopstveni novinski portal „Dejli koler“, koji je vodio do 2020. godine. Ipak, njegova najveća medijska ekspanzija uslijedila je 2016. godine, kada je na „Foks njuzu“ pokrenuta kasnovečernja emisija „Tucker Carlson Tonight“. Program je odmah postao jedan od najgledanijih u američkom kablovskom novinarstvu, a prva epizoda privukla je više od 3,7 miliona gledalaca. Časopis „Tajm“ nazvao ga je „najuticajnijim konzervativcem Amerike“.

U emisiji se bavio temama kao što su migracije, rodna politika, abortus i integritet izbora. Upravo taj oštar politički stil donio mu je ogromnu publiku, ali i brojne kritike. Demokrate su ga više puta optuživale za rasizam, seksizam i širenje teorija zavjere.

Pored televizijskog rada, objavio je i više knjiga. Autobiografija „Političari, lakeji i paraziti: Moje avanture u kablovskim vijestima“ objavljena je 2013. godine. Pet godina kasnije izdao je knjigu „Brod budala: Kako sebična vladajuća klasa vodi Ameriku u revoluciju“, koja je postala bestseler „Njujork tajmsa“. Treća knjiga, „Dugo klizanje: Trideset godina u američkom novinarstvu“, pojavila se 2021. godine.

Karlson je 21. aprila 2023. iznenada napustio „Foks njuz“. Posljednju emisiju završio je uobičajenom rečenicom „Vidimo se u ponedjeljak“, ali je mreža upravo tog dana saopštila da je rastanak posljedica „zajedničke odluke“. Sam voditelj za odluku je, prema medijskim izvještajima, saznao samo nekoliko sati prije javnog saopštenja.

Zvanični razlog nije objavljen, ali su mediji navodili da su na odluku mogli uticati brojni sporovi. Bivša producentkinja Ebi Grosberg optužila je Karlsona za toksičnu radnu atmosferu i antisemitske izjave, a samo nekoliko dana prije njegovog odlaska „Foks njuz“ je isplatio gotovo 800 miliona dolara kompaniji „Dominion voting sistems“ u nagodbi zbog tužbe za klevetu.

Nakon odlaska sa televizije, Karlson je pokrenuo sopstveni program na društvenoj mreži X. Uprkos protivljenju „Foks njuza“, nastavio je sa emitovanjem, a u decembru 2023. osnovao je sopstvenu medijsku platformu „Tucker Carlson Network“, koja proizvodi intervjue, vijesti i podkaste.

Njegov novi medijski format omogućio mu je i seriju intervjua koji su izazvali globalnu pažnju. U februaru 2024. otputovao je u Moskvu gdje je intervjuisao predsjednika Rusije Vladimira Putina, prvi put da ruski lider od početka rata u Ukrajini razgovara sa jednim zapadnim novinarom. Intervju je objavljen na internetu i za 24 časa imao je više od 150 miliona pregleda.

Karlson je tokom boravka u Rusiji posjetio Boljšoj teatar, isprobao tradicionalnu burjatsku nošnju i izazvao polemike izjavom da je Moskva „čistija, bezbjednija i estetski prijatnija od bilo kog američkog grada“. Putovanje je u SAD izazvalo snažne reakcije, neki kritičari su ga optužili za izdaju, a njegovi advokati upozorili da bi se po povratku mogao suočiti sa pravnim problemima. Karlson je odgovorio da je cilj bio da američkoj publici omogući da čuje i drugu stranu priče.

Uslijedili su i drugi intervjui visokog profila. Razgovarao je sa osnivačem Telegrama Pavlom Durovim, koji je govorio o odlasku iz Rusije i pritiscima bezbjednosnih službi, a u junu 2025. objavljen je i drugi razgovor u kome je Durov detaljno opisivao krivični postupak protiv njega i hapšenje u Francuskoj. U decembru 2024. Karlson je u Moskvi intervjuisao i ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova.

U julu 2024. najavio je da želi da intervjuiše i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, ali je kancelarija ukrajinskog lidera ubrzo saopštila da takvi razgovori nisu u planu. Godinu dana kasnije, u julu 2025, objavio je intervju sa iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom, u kojem je razgovarano o odnosima Irana sa Izraelom i Sjedinjenim Državama.

Karlson je poznat po izrazito konzervativnim političkim stavovima. Protivi se abortusu, zagovara oštru politiku prema ilegalnoj imigraciji i snažno kritikuje Demokratsku stranku. Takođe je jedan od istaknutih protivnika velikog američkog angažovanja u inostranstvu, naročito vojne pomoći Ukrajini.

U više navrata izražavao je poštovanje prema Rusiji i njenom predsjedniku Vladimiru Putinu, ističući da je ruski lider „sačuvao jedinstvo zemlje“. Ipak, istovremeno je Rusiju nazivao autoritarnom državom sposobnom za veliku okrutnost, dok je za izbijanje rata u Ukrajini dijelom krivio politiku Sjedinjenih Država.

Odnosi sa konzervativnim političkim krugovima u Americi ponekad su bili napeti. Donald Tramp je 6. marta 2026. javno saopštio da Karlson više ne pripada pokretu „Make America Great Again“, nakon što je novinar kritikovao američku vojnu operaciju u Iranu.

Nekoliko dana kasnije, 9. marta, Karlson je na društvenoj mreži X pozvao na molitvu za spas svijeta u svjetlu rastućih tenzija na Bliskom istoku. „Molite se da se kletva razbije i svijet spasi“, napisao je.

U privatnom životu, Karlson je od 1991. u braku sa Suzan Endruz. Imaju četvoro djece, tri ćerke i sina. Najstarija ćerka Lili rođena je 1994, sin Bakli 1997, Hopi 1999, a Doroti 2002. godine. Član je Episkopalne crkve.

Pored medija, bavi se i biznisom. Godine 2023. pokrenuo je brend nikotinskih kapsula „Alp“, za koji se procjenjuje da bi mogao da ostvaruje godišnji prihod od oko 30 miliona dolara, više nego što je Karlson zarađivao tokom rada na „Foks njuzu“.

Od televizijskog studija do sopstvene digitalne platforme, od američke unutrašnje politike do intervjua sa svjetskim liderima, Taker Karlson je tokom posljednjih godina izgradio poziciju jednog od najkontroverznijih, ali i najuticajnijih medijskih glasova u savremenoj Americi.