Premijer Crne Gore Milojko Spajić ponovo se hrabro oglasio na mreži Iks, gdje se osjeća najkomotnije. Tu je, kao i uvijek, hrabar, dovoljno da udari kontru Beogradu, ali nedovoljno da riješi osnovne potrebe sopstvenih građana.

Ovo je još jedan dokaz da je Crna Gora pod Spajićem ponovo preuzela onaj prljavi dio posla koji je decenijama obavljala Hrvatska - udaranje po Srbiji, ali „elegantno“, diplomatski našminkano, uz osmijeh i emodžije. Baš onaj stil koji je narod srušio 30. avgusta 2020. godine. A evo ga opet - samo u novoj, tehno-berzanskoj ambalaži.

Dok Podgorica i dalje nema riješen problem crvenog mulja, dok Opštine čekaju da im se obezbijedi elementarna infrastruktura, dok država ne može da isplanira ni najobičniju septičku jamu bez skandala, premijer je odlučio da se pozabavi „visokom geopolitikom“.

Tu je, naravno, stručan. Na Iksu.

Dok realne obaveze čekaju, a obećanja nestaju kao njegova čuvena državljanstva, Spajić sa visine tvituje kako će „Crna Gora čekati ostale od 2028. u EU“. Koja EU? Sa kojim ispunjenim uslovima? Sa kojim reformama?

Ali dobro - u zemlji u kojoj se više vjeruje marketingu nego kraju finansijske godine, to i prolazi.

Ironija je najveća u činjenici da je Spajić premijer zahvaljujući glasovima srpskog naroda u Crnoj Gori.

Tih glasova se, razumije se, sjeća samo onda kada treba potegnuti za „građanskim“ frazama i pričama o „zajedničkoj evropskoj budućnosti“. Ali kada treba pokazati bar minimum političkog poštovanja prema onima koji su ga doveli tu gdje jeste odjednom ga nema.

Ponaša se kao da mu je funkciju uručila Evropska komisija lično, a ne narod koji je tražio promjene.

Milojko Spajić je tipičan proizvod jedne potpuno devastirane političke scene, sitni berzanski spekulant, čovek kojem je CV zanimljiviji od rezultata, lice koje se predstavlja kao finansijski genije u državi koja nema ni elementarnu fiskalnu disciplinu.

U Crnoj Gori takvoj, kakvom je napravljena, on čak može da bude premijer.

U Srbiji, čijeg se državljanstva odrekao ne bi vodio ni malo komunalno preduzeće u unutrašnjosti zemlje.

I to nije uvreda. To je poređenje standarda.

Spajićev tvit u kojem poručuje Srbiji da „požuri“, jer će je „Crna Gora čekati u EU od 2028.“ zvučao bi duhovito, da nije tragičan.

On misli da je država prezentacija, a politika PR. On misli da se ozbiljnost mjeri brojem lajkova, a ne brojem završenih projekata. On misli da se liderstvo gradi sarkastičnim tvitovima, a ne radom.

I zato i jeste ono što jeste, simptom.

Dok god se Milojko Spajić bavi geopolitikom na Iksu, a ne rješavanjem problema u vlastitoj državi, Crna Gora će imati premijera koji više liči na ambicioznog studentskog investitora nego na političkog lidera.

I dok god mu je važnije da pokaže zub Srbiji, a ne da očisti sopstvene jame i bukvalno i metaforično - zemlja će stajati u mjestu.

Ova izjava je samo još jedan podsjetnik da je Crna Gora, umjesto reformskog iskoraka, dobila čovjeka koji joj drži lekcije o Evropi, dok u praksi ne može da riješi ni najprizemnije probleme.

A od takvih, nažalost, nema ni EU, ni 2028, ni budućnosti, osim na Tviteru.