Bajdenova administracija je, makar verbalno, sebi dala zadatak da zaustavi trenutne sukobe u Palestini, međutim, iako bi im takav dogovor dobrodošao pred predsjedničke izbore u novembru, čini se da inače složenu situaciju neće moći tako lako da riješe.
S jedne strane, po svim parametrima, Donald Tramp bi trebao da dobije predsjedničke izbore i neki tradicionalni glasači demokrata neće podržati Bajdena zbog njegove procionisticke politike, a sa druge strane, Bajden je, kao i Tramp, izložen uticajima cionističkih lobi grupa.
Ono što je predstavljalo veoma težak zadatak prije 7.oktobra, sada je jos teži zadatak. Da bi došlo do mira, prije svega je neophodno uspostaviti trajno primirje, što ne djeluje vjerovatno u narednim nedeljama. Ukoliko bi došlo do prekida vatre postavlja se pitanje kako bi izgledala Gaza i ko bi predstavljao Gazance. Takođe, treba organizovati obnovu potpuno devastiranog pojasa, dopremanje humanitarne pomoći i izvlačenje ranjenih u okolne drzave na liječenje.
Za očekivati je veće američko angažovanje pogotovo zbog izgradnje luke u Gazi koju bi trebala da kontroliše američka vojska. Sa druge strane, napori da se oslobode svi taoci koji se nalaze u Hamasovim rukama ne djeluju da će se pozitivno riješiti pošto je pitanje koliko je njih još ostalo u životu nakon višemjesečnog ravnanja enklave.
Iz izraelske perspektive, bilo koji dogovor koji ne uključuje kontrolu granica i bezbjednosna pitanja kako bi se u budućnosti spriječili upadi na izraelsku teritoriju je ništavan. Pitanje je da li je Netanjahuov kabinet sposoban da u narednim mjesecima potpuno porazi islamiste, a to je jedan od glavnih razloga nastavka vojne kampanje. Spasavanje talaca je tu manje važno pitanje i to od početka nije bio cilj izraelske vlade.
Iako je Jordan odavno zamrznuo odnose sa Hamasom čiji su predstavnici nalazili utočište prvo u Damasku, a zatim u Dohi, cini se da se poslednjih mjeseci mogu čuti zahtjevi Hamasa da sjedište svoje borbe iz Zaliva ponovo prebaci u Jordan gdje ima puno pristalica i gdje su bliži Zapadnoj obali i Gazi. Veliki broj Hamasovih zvaničnika su jordanski državljani čije familije žive u Jordanu.
Ukoliko bi se Hamasova centrala prebacila u Aman, moglo bi doći do ozbiljnih bezbjednosnih rizika što po Izrael, što po Hamas, koji bi bio dostupniji cionistickim službama. Nije teško pretpostaviti kakav bi to bio rizik po bezbjednost Jordana i dinastije koja pokušava da lavira između SAD i zapadnog bloka, Kine i Rusije.
