PEKING - Posjeta američkog predsjednika Donalda Trampa Kini završena je bez većeg diplomatskog potresa, ali i bez diplomatskog proboja koji je Vašington priželjkivao u odnosima sa Pekingom. Dvodnevni susret sa kineskim predsjednikom Si Đinpingom, održan u sjenci kriza oko Ormuskog moreuza, Tajvana, trgovine, rijetkih zemnih elemenata i tehnoloških ograničenja, potvrdio je da dvije najveće svjetske sile ostaju u fazi kontrolisanog zastoja.

Prema ocjenama zapadnih medija i analitičara, Tramp je u Peking doputovao sa namjerom da pokaže da SAD i Kina mogu da stabilizuju odnose, ali je iz kineske prestonice otišao bez sporazuma koji bi mogao da se predstavi kao veliki spoljnopolitički uspjeh. Formalno, razgovori su protekli bez otvorenih sukoba, dok je suštinski napredak ostao ograničen.

Glavna pitanja sastanka nisu se, kako se ocjenjuje, odnosila samo na trgovinu, već prije svega na dva moreuza - Ormuski i Tajvanski. Vašington je kao relativan uspjeh predstavio stav da Ormuski moreuz mora ostati otvoren za slobodan protok energenata. Tramp je poslije susreta izjavio da se Si saglasio da Teheran mora da omogući plovidbu, ali Peking nije javno potvrdio da će vršiti pritisak na Iran.

Tajvan je, međutim, ostao najosjetljivija tačka. Si je, prema izvještajima, jasno stavio do znanja da je pitanje Tajvana za Peking od prvorazrednog značaja, upozoravajući da bi pogrešno upravljanje tim sporom moglo dovesti do direktnih sukoba. Sa američke strane nije bilo najave promjene politike prema ostrvu, niti signala da će Vašington odustati od vojne i političke podrške Tajpeju.

Ni u oblasti tehnologije nije došlo do pomaka. Očekivanja da bi moglo biti riješeno pitanje isporuke naprednih Nvidijinih H200 čipova Kini nisu ispunjena, a najavljivani razgovori o širem okviru saradnje u oblasti vještačke inteligencije nisu rezultirali potpisanim dokumentom.

Posebnu pažnju privukla je i avio-industrija. Iako su prije susreta kružile spekulacije o mogućoj kineskoj kupovini čak 500 „Boingovih” aviona, rezultat je, prema izvještajima, bio znatno skromniji. „Vašington post” navodi da su trgovinski dogovori ostali ispod očekivanja, a da je vrijednost „Boingovih” akcija osjetno pala tokom Trampovog boravka u Pekingu.

Otvoreno je ostalo i pitanje rijetkih zemnih elemenata, od kojih zavisi veliki dio američkog visokotehnološkog sektora. Peking je ranije uveo ograničenja izvoza kritičnih minerala kao odgovor na američke tarife, a poslije susreta nije bilo jasnog signala da će ta ograničenja biti ublažena. Tramp je, prema izvještajima, priznao da razgovori nisu donijeli suštinski dogovor o tarifama i metalima.

Iran je bio još jedna tema na kojoj su očekivanja Vašingtona ostala veća od realnog ishoda. SAD su od Kine tražile da iskoristi svoj uticaj na Teheran, posebno zbog kineske zavisnosti od iranske nafte i značaja Ormuskog moreuza za globalno energetsko tržište. Peking je, međutim, izbjegao javno preuzimanje obaveze da će pritisnuti Iran.

Zaključak posjete zato se svodi na ograničenu stabilizaciju bez strateškog dogovora. Svijet nije ušao u novu fazu otvorenog trgovinskog rata, ali nije dobio ni pravila novog odnosa između Vašingtona i Pekinga. Tramp nije dobio veliki spoljnopolitički rezultat koji bi mogao lako da kapitalizuje kod kuće, dok je Kina sačuvala svoje pozicije oko Tajvana, Irana i tehnoloških ograničenja.

Umjesto istorijskog susreta, pekinški samit više liči na privremeno primirje dvije sile koje ne žele nekontrolisanu eskalaciju, ali nisu spremne ni na ustupke koji bi promijenili odnose. Svaka sljedeća runda pregovora, po svemu sudeći, počeće upravo tamo gdje je ova završena, u produženom geopolitičkom zastoju.