SRBIMA U CRNOJ GORI JE VAŽNO DA SRBIJA NE STANE!

Mnogo je lijep osjećaj kada čeljade mirne savjesti može da iznosi svoje stavove i da to čini sa zadovoljstvom. Učiniću to i ovoga puta a na temu izbora u Srbiji. A znam da će vas biti mnogo koji ćete reći da nemam pravo da se miješam makar i kao pojedinac, pa bio i Srbin iz Crne Gore. A mene se tiče sve što je važno državi Srbiji, to je mnogo jak osjećaj, jači od svega pa i od ličnog interesa i to traje, nikada nije ni prestajalo. Tiče se i tebe i svakog srpskog čovjeka ma gdje da živi, a tvrdim da se pogotovo tiče nas Srba u Crnoj Gori kakav će biti izborni rezultat i kakva će vlast biti kao proizvod izbora građana Srbije.

Baš me se tiče izborni proces u Srbiji, svaki detalj iz kampanje, svaka izrečena poruka na osnovu kojih ne pišem ovaj tekst, jer radi mene izborna kampanja je nepotrebna stvar da bih imao mišljenje i nepokolebljiv stav. A stav sam imao kada i na osnovu čega izgraditi pa mi je sada lako, slobodan sam i potpuno siguran da šaljem pravu poruku ako napišem - SRBIJA NE SMIJE DA STANE!

I ovo pišem bez namjere da prozivam bilo koga, osim licemjerstvo kao proizvod straha nastalog iz kvarnog narativa koji kreiraju zlonamjerni pojedinci. A znamo se dobro u Crnoj Gori, pa da se sada ne prozivamo poimence, imaćemo kada i za to sučeljavanje, kojeg nećete moći, niti treba da budete pošteđeni. Jer nema niti jedan razlog zbog čega svaki Srbin iz Crne Gore na današnji dan treba da osjeća bilo kakvu nelagodu i da se usteže da saopšti ono što ću ja pokušati ovim tekstom.

Na pamet mi ne pada da sada pišem o izgrađenoj infrastrukturi u Srbiji za vrijeme vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, niti o boljem životu njenih građana, a imao bi šta pisati i na te teme. Meni to nije poenta, nego želim da naglasim nešto drugo, meni lično najvažnije a to je nacionalna dimenzija i uspravljanje Srbije kao države. A bila se pognula Srbija, svjedočim to i mnogo je dokaza za ovu tvrdnju, jer neke vlasti od ranije nisu smjele ni da pomenu nas Srbe van Srbije. To je vrijeme bilo i nikada se više ne ponovilo, svi čestiti Srbi će to reći makar intimno sebi ili onom do sebe, meni problem nije da saopštim javno. Zbog toga nas je vremena na Popisu 2011. bilo onoliko, nedopustivo malo a vidjećete da će ovaj Popis 2023. dati sasvim druge rezultate, ne bez razloga i ne bez principijelnog i odgovornog stava državnog vrha Srbije, htjeli to sebi da priznate ili ne ali tako je.

Pomenuh ono licemjerstvo ranije u tekstu, najupečatljiviji primjer u tom smislu je banalizovanje Litija. To čine od starta oni koji ne bi smjeli tim opasnim poslom da se bave, a što su mu po zadatku predani još dok su Litije i naša poštena borba za opstanak u Crnoj Gori trajale. I isto kao što se država Srbija u nekom prošlom vremenu ogriješila o nas Srbe u Crnoj Gori, tako smo se i mi griješili o nju i o njen državni vrh. U tom smislu, izvini Aleksandre Vučiću što smo ćutali kada su pojedinci iz Mitropolije crnogorsko-primorske poslali ono nepotpisano saopštenje u ime svih nas uoči Badnjeg dana 2020. i što zbog njega saborno sa tobom ne prinesosmo Badnjak na Sveti oganj pred nekom od mnogobrojnih Nemanjićkih lavri u Crnoj Gori. I ovdje je najbolje da stanem, jer biće prilike da se osvijetli i taj momenat, zato neka ide tačka.

A posle tačke, ne zbog Vučića, koliko zbog nas Srba iz Crne Gore, neka ovdje ostane zapisano i to da je blaženog pomena Mitropolit Amfilohije možda i svoj poslednji radni sastanak imao sa Predsjednikom Srbije i da je nakon njega izjavio da je tek nakon razgovora sa Aleksandrom Vučićem svjestan koliko je teško biti na čelu Srbije. Sve činjenice u vezi sa tim sastankom su mi bile poznate u realnom vremenu, a mnogi u Crnoj Gori i ne znaju za njega, jer neko ima nerealnu potrebu da to sakrije. A ako meni ne vjerujete i mislite da ovaj citat nije tačan, pitajte sadašnjeg Mitropolita Joanikija, on će vam potvrditi vjerodostojnost jer je sastanku i sam prisustvovao. I ovo napisah samo zbog činjenice da u Crnoj Gori ne prestaje ni danas zloupotreba odnosa koji su imali Mitropolit Amfilohije i Aleksandar Vučić a koji je na svom kraju bio očinski i bratski, pun međusobnog razumjevanja. I što se tiče Litija, ponavljam po ko zna koji put, uspjele su i bile onako veličanstvene samo zbog toga što je Gospod uredio da nam se u Crnoj Gori sve poklopi i bude nam na polzu a najviše jedinstvena podrška našeg naroda, ma gdje da živi, kojom nam je stavio do znanja da nismo sami i bio nam snaga u Crnoj Gori. Pa kada je sve ovako onda je pošteno reći da toga ne bi bilo, da nije bilo zdravog i odgovornog stava države Srbije, a i za to je neko zaslužan, znam da znate o čemu pišem, samo svi do jednog treba to sebi da priznate.

Nego, da ne pomisli ko da ja mrzim političke protivnike Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, molim se i za njih iskreno da budu bolji, pa u tom smislu ako budu htjeli za početak da se oslobode zarobljeništva u tuđina, zbog naše Srbije. Jer u cijeloj priči Srbija je važna, a nju zaslužuju da vode oni kojima su važni svi Srbi u regionu i dijaspori. Ova je Vučićeva vlast pokazala da ima plan i strategiju za svoj narod, jer je neko ko je na pozicijama odlučivanja konačno shvatio da je to i za Srbiji važno. Zar nije očigledno da jaka Srbija garantuje i našu snagu, evo primjera Crne Gore. Od marginalizovanog naroda koji je trpio segregaciju u svakom pogledu i bio na udaru bezočne asimilacije antisrpskog državnog aparata, postali smo faktor odlučivanja u Crnoj Gori, a tek ćemo poraditi u tom smislu i popraviti pozicije u društvu. Pozicije koje će i Srbiji garantovati da više nikada ni jedan podli udarac neće doći iz Podgorice, a bilo ih je dosta.

A zaista je licemjerno kada neko iz Crne Gore, koja nažalost zvanično priznaje ono čedo NATO pakta na Kosovu i Metohiji za državu, krene da priča kako Srbija i "izdajnik" Vučić priznaju legalizaciju lažne države na kostima srpskog naroda kroz istoriju. Evo više od deceniju ista priča kojom se prikriva lična bijeda preko leđa Srbije i njenog državnog vrha. Iskreno i sam sam u nekom vremenu imao sumnje šta to Vučić radi, dok nisam postao svjestan šta je po srijedi. I sve je zapisano, treba čitati, pa na temu Kosova i Metohije sve tumačim kroz one stihove što ostaše iz Smrti Banovića Sekule:

„...Braćo moja, Srbi vitezovi!
Mi moremo i konji nam mogu,
Al' zaludu kad nam Bog ne dade,
Ovo naši stari pogrješili,
A mlađima valja okajati,
Do vremena našega boljega;
Viš' od Srba pomoći nemamo,
Koji bi nam drugi pomognuo,
Da Turčina opet uplašimo,
I da naše carstvo podignemo?...“

Stav autora ne održava nužno stavove portala Aloonline.me