Snimci koje su objavili katarski državni mediji prvi put prikazuju razmjere razaranja na jednom od ključnih elemenata američkog sistema za rano upozoravanje na raketne napade – radaru AN/FPS-132 Block 5, koji se nalazi u blizini Um Dahala u Kataru. Prema dostupnim podacima, objekat je pretrpio značajna unutrašnja oštećenja tokom iranskih udara izvedenih 28. februara.

Riječ je o jednom od najnaprednijih kopnenih radarskih sistema u okviru globalne arhitekture protivraketne odbrane Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj sistem ima domet detekcije veći od 5.000 kilometara i omogućava rano otkrivanje balističkih prijetnji već nekoliko minuta nakon lansiranja. Zbog izuzetno visoke cijene, koja se procjenjuje na oko 1,1 milijardu dolara po jedinici, ovakvi radari su rijetki, a postrojenje u Kataru predstavlja jedin primjer izvan teritorije SAD.

Prema navodima više izvora, uništenje radara u Kataru nije jedini slučaj. U istom talasu napada pogođena su i tri mobilna radara AN/TPY-2 X-band, koji su dio sistema THAAD, u Jordanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji. Vrijednost svakog od ovih sistema procjenjuje se na između 700 miliona i 1,1 milijardu dolara.

Ovi udari uslijedili su neposredno nakon vojnih djelovanja koja su, prema dostupnim informacijama, SAD i Izrael pokrenuli protiv Irana istog dana. Vojni analitičari ukazuju da je uništavanje ključnih radarskih kapaciteta u kratkom vremenskom roku značajno oslabilo sistem ranog upozoravanja i protivraketne odbrane u regionu, što je, kako se navodi, omogućilo veću efikasnost iranskih balističkih napada na ciljeve širom Bliskog istoka.

Izraelski izvori su do kraja marta procijenili da je uspješnost iranskih raketnih udara na ciljeve u Izraelu dostigla oko 80 odsto, uz napomenu da je slabljenje protivraketne odbrane u velikoj mjeri posljedica uništenja radarskih sistema.

Radar AN/FPS-132 koristi hiljade čvrstih predajno-prijemnih modula i omogućava neprekidan nadzor vazdušnog prostora, za razliku od sistema koji funkcionišu na principu periodičnog skeniranja. U operativnoj upotrebi u Kataru nalazi se od 2013. godine, sa primarnim zadatkom praćenja balističkih prijetnji iz regiona, prije svega iz Irana i Sirije.

Američki izvori ukazuju da bi obnova ovog kapaciteta mogla da potraje između pet i osam godina, što dodatno naglašava strateški značaj gubitka ovakvog sistema i potencijalne posljedice po bezbjednosnu arhitekturu Bliskog istoka.