Porodica generala Mladića: Ubijen je nesavjesnim liječenjem i prejakim opijatima

BEOGRAD – Porodica generala Ratka Mladića smatra da je njegova smrt u pritvorskoj bolnici u Sheveningenu posljedica nesavjesnog liječenja i namjernog davanja prejakih opijata, izjavio je njegov sin Darko Mladić, dok je član medicinskog tima odbrane dr Ognjen Gudelj iznio tvrdnju da generalu, uprkos teškim kardiološkim, bubrežnim i drugim oboljenjima, nisu redovno mjereni krvni pritisak i nivo šećera, niti su obavljane neophodne laboratorijske analize.

Na konferenciji za novinare porodice, pravnog i medicinskog tima generala Mladića, održanoj u Pres centru Udruženja novinara Srbije u Beogradu, predstavljeni su detalji komemoracije i sahrane, ali i hronologija višemjesečne borbe da mu bude omogućeno humanitarno puštanje i liječenje u Srbiji.

Konferenciji su prisustvovali Darko Mladić, advokat Dragan Ivetić, dr Ognjen Gudelj i ministar pravde Srbije Nenad Vujić.

Komemoracija u Domu Vojske, sahrana na Topčiderskom groblju

Darko Mladić saopštio je da će komemoracija njegovom ocu biti održana sutra u 12 časova u Domu Vojske Srbije.

On je zamolio javnost za razumijevanje jer sala može da primi najviše 300 ljudi, dodajući da u organizaciji komemoracije porodici pomaže Klub generala i admirala.

Sahrana generala Ratka Mladića biće održana u ponedjeljak, 7. septembra, na Topčiderskom groblju u Beogradu.

Kovčeg sa njegovim tijelom biće od sedam časova ujutro izložen u Crkvi Svetog Luke u Košutnjaku, u Ulici kneza Višeslava. Građani će do 12 časova moći da izjave saučešće porodici i odaju počast generalu, nakon čega će pogrebna povorka krenuti ka Topčiderskom groblju.

Početak sahrane očekuje se između 13.30 i 14 časova, u zavisnosti od vremena koje bude potrebno da povorka stigne do groblja. General Mladić biće sahranjen pored svoje pokojne kćerke.

„Pozivam sve prijatelje, poštovaoce i rođake generala Mladića da dođu u što većem broju i da dostojanstveno ispratimo mog oca u njegovu kuću, gdje će počivati pored moje pokojne sestre”, poručio je Darko Mladić.

Zbog očekivanog velikog broja ljudi, on je zamolio građane da, ukoliko su u mogućnosti, koriste javni prevoz kako bi bile izbjegnute saobraćajne gužve i svima omogućeno da na vrijeme stignu na sahranu.

Posebno je naglasio da porodica želi miran i dostojanstven ispraćaj, bez sukoba, političkih prepucavanja i provokacija.

„Pozivam sve da se uzdrže od bilo kakvih provokacija i pokušaja da se spriječi taj događaj, kako bi ožalošćeni mogli dostojno i po našim običajima da sahrane mog oca, komandanta Vojske Republike Srpske”, rekao je Mladić.

„Posljednja dva mjeseca gledao sam kako mi otac umire”

Govoreći o okolnostima smrti, Darko Mladić je iznio stav porodice da je general preminuo kao posljedica neadekvatnog i nesavjesnog liječenja u pritvorskoj bolnici Haškog mehanizma.

„Za mene je najmučniji bio period od posljednja dva mjeseca, kada je na moje oči ubijan moj otac. Moj lični stav i stav porodice jeste da je izvršeno ubistvo generala Mladića u Haškom tribunalu, nesavjesnim liječenjem i namjernim davanjem prejakih opijata, koji su ga na kraju doveli do smrti”, kazao je Mladić.

On je objasnio da je dr Gudelj godinama odlazio u Sheveningen i imao uvid u zdravstveno stanje i način liječenja generala, ali samo u obimu u kojem mu je to bilo dozvoljeno.

Mladić je naglasio da su tehnički uslovi u novom krilu pritvorske bolnice mogli biti dobri, ali da se njega ne može izjednačavati sa odgovarajućim medicinskim liječenjem.

„Možete čovjeka da smjestite u hotel sa sedam zvjezdica, da mu dajete najbolju hranu i najbolju njegu, ali ako ga pogrešno liječite, ne možete da ga spasete. Iako su tehnički uslovi bili dobri, on nije dobio adekvatno liječenje”, rekao je Darko Mladić.

Prema njegovim riječima, suštinska borba za život njegovog oca počela je prije oko dvije i po godine, kada je general pao u postelju i više se praktično nije podigao. Porodica tvrdi da je i do tog pogoršanja došlo usljed greške ljekara u Tribunalu.

Darko Mladić zahvalio je Vladi Srbije, ministru pravde Nenadu Vujiću i predsjedniku Aleksandru Vučiću na pomoći porodici i odbrani, posebno prilikom obezbjeđivanja državnih garancija neophodnih za podnošenje zahtjeva da general bude prebačen na liječenje u Beograd.

Advokata Dragana Ivetića nazvao je najvjernijim braniocem svog oca, ističući da su se porodica i odbrana „bukvalno do posljednje sekunde” borile za njegov život.

Vijest o smrti, kako je otkrio, dobio je u trenutku kada su odbrana i porodica završile pripremu novog podneska sudiji Gati Santani, kao odgovor na mišljenja vještaka zatražena u postupku za preispitivanje odluke o humanitarnom puštanju.

Među angažovanim stručnjacima bili su i ljekari Ujedinjenih nacija, koji su, prema ocjeni porodice, praktično bili dovedeni u položaj „da sami sebe ocjenjuju”.

Gudelj: Krvni pritisak nisu mjerili, terapiju su ukidali bez analiza

Član medicinskog tima odbrane dr Ognjen Gudelj rekao je da mu je, kao ljekaru koji je položio Hipokratovu zakletvu, izuzetno teško da iznese zaključak do kojeg je došao poslije višegodišnjeg uvida u zdravstveno stanje generala.

„Istina je ovo što je Darko Mladić rekao – general Mladić je ubijen u Haškom tribunalu. Ubijen je nečinjenjem ljekara i medicinskog osoblja pritvorske bolnice u Sheveningenu”, tvrdi Gudelj.

On je naveo da generalu, iako je bio težak kardiološki bolesnik, nije svakodnevno mjeren krvni pritisak, niti su mu redovno rađene laboratorijske analize, iako je primao lijekove čiji se metaboliti izlučuju preko bubrega, a istovremeno je patio od hronične bubrežne insuficijencije.

„Kada nekome ne mjerite krvni pritisak, a on je kardiološki bolesnik, kada mu ne radite laboratorijske analize, a prima toksične lijekove koji se izlučuju preko bubrega, to je de fakto ubistvo. Ako mu ne dajete lijek za dijabetes, a on je dijabetičar, to je ubistvo”, rekao je Gudelj.

Prenoseći dijelove razgovora sa ljekarima u pritvorskoj bolnici, on je naveo da je, nakon što u dokumentaciji nije pronašao vrijednosti krvnog pritiska, dobio odgovor da su ljekari odlučili da ga ne mjere.

Kada je zatražio rezultate laboratorijskih analiza, kako bi utvrdio na osnovu čega su pojedini lijekovi propisivani ili ukidani, rečeno mu je, tvrdi Gudelj, da su analize obustavljene kako bi pacijent bio „pošteđen bola” prilikom uboda igle.

„Pitao sam na osnovu čega mu daju lijekove i kako procjenjuju šećernu bolest, a odgovor je bio: ‘Odlučili smo da mu ukinemo lijek za dijabetes.’ U tom trenutku shvatite da je vrag odnio šalu, da vremena više nema i da porodica o svemu tome nije obaviještena”, naveo je Gudelj.

Sporna primjena fentanila

Posebno teške optužbe Gudelj je iznio povodom primjene fentanila, snažnog opijata. Porodica i advokati bili su obaviješteni da general dobija fentanilske flastere, ali im, prema njegovim riječima, nije rečeno da su mu tokom dužeg perioda davane i sublingvalne doze tog narkotika.

„Dobio sam temperaturnu listu na kojoj se vidjelo da mu je već mjesec dana davan fentanil. Advokati i porodica bili su obaviješteni o flasterima, ali je prećutano da je sve vrijeme liječen i sublingvalnim dozama fentanila”, rekao je Gudelj.

On je objasnio da primjena takvog opijata kod čovjeka sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom zahtijeva poseban oprez i stalno praćenje bubrežne funkcije.

„U tom trenutku general je već imao kateter. Bubrezi su prestali da rade i bilo je pitanje dana kada će se njegov život okončati. Nečinjenjem”, kazao je Gudelj.

Naveo je da je iz Sheveningena iznio dio medicinske dokumentacije namjeravajući da pokrene postupak, ali da je naknadno od advokata saznao da medicinsku službu Mehanizma nije moguće tužiti zbog imuniteta koji uživa.

Prema njegovim riječima, jedna od ljekarki u pritvorskoj bolnici okončala je posljednji razgovor riječima: „Kolega, složićete se da se ne slažemo.”

„Odgovorio sam da nije problem što se ona i ja ne slažemo, već što se evropske, američke, japanske i svjetske preporuke za liječenje ne slažu sa njihovim načinom liječenja”, rekao je Gudelj.

On je dodao da tokom posljednje posjete nije mogao da dobije ni aparat kojim bi generalu izmjerio krvni pritisak, uz obrazloženje da pritvorska bolnica takav uređaj nema.

Porodica dobila samo umrlicu

Darko Mladić saopštio je da porodici, ni poslije smrti generala, nije predata njegova medicinska dokumentacija.

„Kada sam došao po stvari mog oca, iako smo izričito tražili da nam bude predata medicinska dokumentacija, koja nije njihovo vlasništvo nego njegovo i koja bi trebalo da pripadne porodici, obaviješten sam da, prema njihovoj proceduri, ne mogu da mi je daju”, rekao je Mladić.

Posebno je ukazao na to da će o predaji dokumentacije odlučivati ista ljekarka koju porodica smatra odgovornom za pogrešno liječenje generala.

Porodica i odbrana su svoju pravnu i medicinsku borbu dodatno intenzivirale poslije 10. aprila, kada generalu, prema njihovim navodima, nije pravovremeno dijagnostikovan moždani udar. Darko Mladić tvrdi da je moždani udar bio očigledan, ali da je dijagnoza postavljena tek sa mjesec dana zakašnjenja.

On je ocijenio da su se porodica i odbrana suočavale sa zatvorenim sistemom u kojem ljudi koji odlučuju o sudbini pritvorenika uživaju imunitet i nemaju nezavisni autoritet koji bi kontrolisao njihov rad.

Advokat Dragan Ivetić potvrdio je da ni odbrana ni porodica nisu dobile medicinsku dokumentaciju zatraženu još nakon pogoršanja zdravstvenog stanja generala u aprilu. Od dokumentacije im je, kako je naveo, dostavljena jedino umrlica.

Ivetić je podsjetio da su nadležni u pritvorskoj jedinici prije oko dvije godine prihvatili odluku generala Mladića da njegov sin Darko bude ovlašćen da donosi medicinske odluke ukoliko general više ne bude u stanju da to čini samostalno.

„General je već duže vrijeme bio u takvom zdravstvenom stanju. Zato je izuzetno važno pitanje gdje se nalazi medicinska dokumentacija i šta u njoj piše”, naglasio je Ivetić.

Zahtjev nije podrazumijevao oslobađanje od kazne

Advokat je objasnio da je odbrana tokom posljednjih dana života generala tražila isključivo humanitarno rješenje, odnosno uslovno puštanje u skladu sa pravilima Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.

Cilj zahtjeva, kako je naglasio, nije bilo oslobađanje od kazne, već omogućavanje starijem i teško oboljelom čovjeku da posljednje dane provede u Srbiji, pod ljekarskim nadzorom i uz najbližu porodicu.

Odbrana je tražila medicinski transfer u bolnicu, uz garancije Republike Srbije i prihvatanje svih dodatnih uslova koje bi predsjednica Mehanizma smatrala neophodnim.

Ivetić je naveo da je Vojnomedicinska akademija bila spremna da primi generala i obezbijedi mu palijativnu njegu, dijagnostiku, podršku specijalista i liječenje na srpskom jeziku.

Posljednji zahtjev odbrane, prema njegovim riječima, podržale su sudije Alfonso Ori i Priska Matimba Nijambe, dok su oba nezavisna medicinska stručnjaka, koje je imenovala predsjednica Mehanizma, ukazala na značaj dostojanstva, prisustva porodice, komunikacije na maternjem jeziku i humane njege na kraju života.

Odbrana ukazala na ranije slučajeve

Ivetić je otvorio i pitanje jednakog postupanja, navodeći da odbrana nije tražila nešto što Haški tribunal ili Mehanizam nikada ranije nisu odobrili drugim osuđenicima.

Kao primjere naveo je Draga Nikolića, koji je poslije pravosnažne presude pušten uz stroge uslove, kao i Ljubišu Bearu, osuđenog na doživotnu kaznu zatvora, kojem je zbog terminalne bolesti bilo odobreno uslovno puštanje. Odluka je, međutim, stigla prekasno da bi Beara bio prebačen dok je još bio živ.

Ivetić je pomenuo i Radoslava Brđanina, kojem je omogućeno da napusti pritvor, a koji je preminuo nekoliko dana kasnije.

„U svim tim slučajevima Tribunal i Mehanizam prihvatili su da pravda ne zahtijeva da smrtno bolestan zatvorenik mora da umre u pritvoru. General Mladić nije dobio isto dostojanstvo”, rekao je advokat.

On tvrdi da je Mladić postao prvi pritvorenik Haškog tribunala ili Mehanizma koji je morao da umre u zatvoru nakon što je podnesen i odbijen zahtjev za humanitarno puštanje zbog terminalne bolesti.

„Ne iznosimo neosnovane medicinske optužbe. Tražimo da činjenice budu sačuvane, otkrivene i ispitane. Čovjek je umro u međunarodnom pritvoru nakon što mu je odbijeno hitno humanitarno puštanje. Njegova porodica ima pravo na odgovore”, poručio je Ivetić.

Srbija četiri puta dostavljala garancije

Ministar pravde Nenad Vujić rekao je da je Republika Srbija ukupno četiri puta dostavljala Mehanizmu državne garancije i dodatna obrazloženja, nudeći medicinski avion, ljekarsku pratnju i smještaj generala na VMA.

Srbija je, kako je naveo, sve vrijeme intenzivno sarađivala sa porodicom i advokatima, a sve što je dostavljano Mehanizmu bilo je zasnovano na medicinskim nalazima, zvaničnim odgovorima i odlukama same te institucije.

Vujić je podsjetio da je još u aprilu ukazivao na razliku između njege i liječenja, naglašavajući da okrečene prostorije, antistatički pod i dobri tehnički uslovi ne mogu da zamijene medicinsku terapiju.

„Takva vrsta liječenja nigdje u svijetu ne može da se obavlja u zatvorskoj bolnici. To nismo rekli mi, već ljekari iz Holandije. Te nalaze imali smo još u aprilu”, rekao je Vujić.

U maju je, prema njegovim riječima, utvrđeno da je general ušao u završnu fazu života. To je bilo važno jer je prilikom odbijanja jednog od ranijih zahtjeva, u avgustu prethodne godine, obrazloženje bilo da je teško bolestan, ali da još nije u terminalnoj fazi.

Ključna promjena nastupila je u avgustu ove godine, kada su ljekari same pritvorske bolnice procijenili da je kraj blizu i da su u pitanju dvije nedjelje.

Porodici, koja je posjetu planirala krajem avgusta ili početkom septembra, savjetovano je da promijeni planove i dođe što prije.

„To nisu bile izjave odbrane, Darka Mladića ili moje izjave. To su bili navodi samog Mehanizma i njegove zatvorske bolnice”, naglasio je Vujić.

I pored takve procjene, zahtjev za humanitarno puštanje je odbijen. U odluci je prihvaćeno da je general u završnoj fazi života i da mu je potrebna palijativna njega, ali je kao jedan od razloga za odbijanje naveden „retributivni karakter sankcije”.

Sudije Ori i Nijambe usprotivile su se takvom obrazloženju, smatrajući da je pređena granica svrhe kažnjavanja i da je u tom trenutku pitanje humanitarnog puštanja postalo pitanje ljudskog dostojanstva.

Medicinski avion, ljekarska pratnja i VMA

Vujić je naglasio da ni u jednom trenutku nije traženo oslobađanje generala od kazne, niti kućno liječenje. Zahtjev je predviđao prebacivanje u tačno određenu zdravstvenu ustanovu, uz državne garancije i stalni medicinski nadzor.

Srbija se u dopisima pozvala na Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, pravila 24 i 27 Mandela pravila Ujedinjenih nacija, stavove Komiteta protiv torture, standarde Svjetske zdravstvene organizacije i protokole Savjeta Evrope.

„Nikome se sudskom presudom ne može oduzeti ljudsko dostojanstvo. Može mu se uskratiti sloboda, ali ne i dostojanstvo”, poručio je Vujić.

On je objasnio da palijativna njega ne podrazumijeva samo osnovnu medicinsku brigu, već i liječenje, uvođenje neophodnih dijagnostičkih procedura, prisustvo porodice i komunikaciju na maternjem jeziku.

Značaj porodičnog i jezičkog okruženja, kako je naglasio, nisu istakli samo porodica, odbrana ili srpski ljekari, već nezavisni stručnjaci koje je angažovao Mehanizam. Jedan od njih ukazao je na značaj komunikacije na maternjem jeziku, a drugi na prisustvo supruge, sina i unuka uz generala.

Kada je kao moguća prepreka pomenut rizik medicinskog transporta, Srbija je ponudila poseban medicinski avion, odgovarajuću ljekarsku pratnju i stalnu komunikaciju sa holandskim ljekarima.

„Napisali smo da će Republika Srbija prihvatiti rizik ukoliko se tokom medicinskog transporta bilo šta dogodi”, rekao je ministar.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić lično se obratio Mehanizmu, dajući svoj autoritet garancijama koje su dostavile državne institucije i potvrđujući da Srbija u potpunosti stoji iza njih.

Ne čekajući konačnu odluku, nadležne institucije počele su da pripremaju medicinski transport i prijem generala na VMA. U trenutku kada su se razmatrali protokoli, dokumentacija i moguće varijante transporta, stigla je vijest da je general preminuo.

Vujić je naveo da se Srbija u posljednjem dopisu pozvala i na odluke Mehanizma iz 2022. godine, donesene u sličnim slučajevima terminalno oboljelih zatvorenika, u kojima je navedeno da humanitarno puštanje ne predstavlja oslobađanje od kazne niti preispitivanje presude.

„Svi naši napori, nažalost, ostali su uzaludni. Ali Republika Srbija i sve njene institucije dale su sve od sebe, zajedno sa porodicom i poštujući njene stavove”, rekao je Vujić.

„Kazna prestaje smrću, sve poslije toga bilo bi osveta”

Odgovarajući na pitanja novinara, ministar pravde poručio je da kazna prestaje smrću osuđenog lica, te da bi sve što bi nakon toga bilo usmjereno protiv njegovog dostojanstva, porodice ili prava građana da iskažu pijetet predstavljalo osvetu.

„Svjetski i evropski standard je poštovanje ljudskog dostojanstva. Kada neko premine, prestaje svaka diskusija o tome gdje će biti sahranjen i pod kojim uslovima. To je na porodici da odluči”, rekao je Vujić.

On je istakao da Srbija poštuje presude međunarodnih sudova i ispunjava obaveze iz Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, odnosno Međunarodnim rezidualnim mehanizmom, ali da se nakon smrti sva pitanja sahrane uređuju zakonima Srbije i odlukama porodice.

Osvrćući se na stavove pojedinih organizacija, Vujić je kazao da se o njihovim ocjenama može raspravljati, ali ne i o pravu porodice da mirno i dostojanstveno sahrani svog člana.

Podsjetio je i na riječi tadašnjeg gradonačelnika Štutgarta povodom sahrane Andreasa Badera krajem sedamdesetih godina – da se može raspravljati o svemu, ali ne i o dostojanstvu sahrane preminulog.

„Moramo da razdvojimo pitanje kazne od pitanja ljudskog dostojanstva. Kazna ne može da preraste u osvetu”, naglasio je Vujić.

Pozivajući se i na slobodu izražavanja zaštićenu Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, ministar je rekao da građani imaju pravo da mirno iskažu pijetet, ali da njihovo ponašanje mora biti dostojanstveno.

„Republika Srbija će, kao što je rekao predsjednik Aleksandar Vučić, poštovati želje porodice i obezbijediti da sve protekne dostojanstveno, mirno i bezbjedno”, kazao je Vujić.

On je ocijenio da bi pokušaj nastavljanja kažnjavanja poslije smrti bio suprotan evropskim i civilizacijskim vrijednostima. Osvrnuo se i na praksu skrivanja ili uništavanja posmrtnih ostataka, pominjući događaje na Adi Ciganliji 1946. godine, i poručio da takvo postupanje nikada nije bilo civilizacijsko.

„Presudom možete uskratiti slobodu. Ljudsko dostojanstvo nijedna presuda u civilizovanom svijetu ne može da uskrati”, rekao je ministar.

Razmotriće pitanje imuniteta ljekarke UN

Na pitanje da li su porodica i državni organi dobili traženi izvještaj sudije, Darko Mladić i ministar Vujić odgovorili su da dokument nije dostavljen.

Upitan o mogućnosti pokretanja postupka za ukidanje imuniteta ljekarki Ujedinjenih nacija koju porodica smatra odgovornom za liječenje generala, Vujić je rekao da će to pitanje biti razmotreno sa advokatom Draganom Ivetićem i da će javnost o narednim koracima biti obaviještena.

Ministar je naglasio da međunarodna institucija ne može da se zaklanja iza nacionalnih pravila države na čijoj se teritoriji fizički nalazi, jer je dužna da poštuje međunarodne standarde i dokumente o pravima lica pod njenom nadležnošću.

Vučić izjavio saučešće porodici

Darko Mladić potvrdio je da mu je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić veoma brzo izjavio saučešće, kao i članovi predsjednikove porodice.

„Kad god nam je nešto bilo potrebno od predsjednika, on je uvijek bio tu za nas. Javno mu zahvaljujem na podršci, koja je mnogo pomogla u odbrani generala Mladića i koja nam je mnogo značila”, rekao je on.

Naglasio je, međutim, da sahranu ne treba pretvarati u politički događaj.

„Ovo je narodna sahrana. Ja se ne bavim politikom i ne bih ovo miješao u politiku”, kazao je Mladić.

Najavljeni dolasci iz Evrope, Amerike i Australije

Darko Mladić je naveo da vlada ogromno interesovanje za sahranu, ne samo među nekadašnjim pripadnicima Vojske Republike Srpske i građanima Srbije i Republike Srpske, već i među ljudima iz brojnih zemalja.

Dolasci su, kako je rekao, najavljeni iz Češke, Grčke, Rusije, Bugarske, Poljske, drugih evropskih država, ali i iz Sjedinjenih Američkih Država i Australije.

On je ponovio molbu da svi koji budu došli svojim ponašanjem doprinesu da organizaciono složen događaj protekne mirno i bezbjedno.

„Važno je da sve prođe dostojanstveno, onako kako smatram da je moj otac zaslužio”, poručio je Mladić.

„Borba sa zatvorenom institucijom trajala je 15 godina”

Govoreći o odnosu porodice sa Haškim tribunalom i Mehanizmom, Darko Mladić je rekao da je borba trajala najmanje 15 godina.

„To je bila borba sa jednom zatvorenom i izolovanom institucijom koja je sama sebi i izvor, i cilj, i kontrola”, ocijenio je on.

Period tokom kojeg se njegov otac skrivao od Tribunala, prema njegovim riječima, predstavljao je drugu vrstu teške borbe u kojoj je porodica bila sama, zbog čega im je svaka podrška u ovom trenutku posebno važna.

Darko Mladić naveo je da želi da njegov otac bude ispraćen kao čovjek koji je, prema uvjerenju porodice i velikog dijela srpskog naroda, sve žrtvovao u jednom od najtežih perioda nacionalne istorije.

„Želimo ispraćaj dostojan čovjeka koji je sve svoje žrtvovao u najtežem periodu za srpski narod i spasao taj narod od ponavljanja genocida”, kazao je on.

Rekao je da mu stižu desetine hiljada poruka i poziva građana koji su, kako je naveo, istovremeno tužni, ogorčeni i ponosni.

Mladić je odbacio navode o krivici svog oca i pozvao javnost da pročita izdvojeno mišljenje sudije Priske Matimbe Nijambe u drugostepenom postupku. Iznio je tvrdnju da se dokazni postupak protiv generala zasnivao na uopštenim izjavama, iskazima iz treće ruke i kompromitovanim tvrdnjama.

Navodi o spasavanju hrvatskih civila i vojnika

Darko Mladić je rekao da njegov otac nije izazvao rat, već da je kao profesionalni vojnik obavljao zadatak zaštite svog naroda.

Kao primjer postupanja Vojske Republike Srpske naveo je događaje u centralnoj Bosni, tvrdeći da je VRS spasla više od 40.000 hrvatskih civila i vojnika koje su okružile muslimanske snage.

Prema njegovim riječima, VRS je pomogla civilima i ranjenim borcima, a hrvatske vojnike, koji su do tada učestvovali u borbama protiv srpskih snaga, prebacila je sa ličnim naoružanjem.

„Ponosan sam na ulogu svog oca. Spasavajući svoj narod, on nije činio zločine nad drugim narodima. Naprotiv, kada god je mogao, spasavao je civile bez obzira na vjeru, nacionalnost ili bilo koju drugu pripadnost”, rekao je Darko Mladić.

Zahvalnost Rusiji, kritike zapadnim državama

Odgovarajući na pitanje o međunarodnim reakcijama, Darko Mladić je rekao da ga stavovi koji dolaze iz Evropske unije nisu iznenadili, jer vodeće zapadne zemlje, prema njegovoj ocjeni, tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije nisu bile nepristrasne.

On je ocijenio da je Njemačka preranim priznavanjem Hrvatske i Slovenije doprinijela uvođenju Jugoslavije u građanski rat, dok su pojedine zapadne države naoružavale jednu stranu i bombardovale položaje Vojske Republike Srpske.

„Podgrijavali su rat kada im je to odgovaralo, gasili ga kada im je odgovaralo, a zatim ga ponovo pokretali”, rekao je Mladić.

Izrazio je zahvalnost Ruskoj Federaciji zbog podrške porodici, odbrani, Srbiji i srpskom narodu, kao i zbog ukazivanja u Savjetu bezbjednosti UN na propuste u postupanju prema generalu.

Mladić je ocijenio da su zapadne države i NATO pretvorili Ujedinjene nacije od zaštitnika suvereniteta u instrument za njegovo narušavanje. Rusija, kako je naveo, insistira na očuvanju primarne uloge UN i zbog toga joj je zahvalan na podršci „borbi Srbije i srpskog naroda za odbranu i suverenitet”.

Poziv na prekid izliva mržnje

Reagujući na ton dijela medijskih izvještaja poslije smrti generala, Darko Mladić je rekao da su izlivi mržnje dodatno zakomplikovali organizaciju sahrane i stvorili potrebu za većim mjerama obezbjeđenja.

Ocijenio je da je propuštena prilika da se, poslije okončanja jedne istorijske epohe, krene ka drugačijim odnosima u regionu.

Poručio je da sa srpske strane nije bilo sličnih reakcija kada su u drugim državama uz najviše počasti sahranjivane ličnosti iz Drugog svjetskog rata ili komandanti jedinica koje porodica smatra odgovornim za stradanje srpskih civila, vojnika i oficira.

„Sud je presudio i kazna je izvršena. Porodica smatra da je nad mojim ocem izvršeno ubistvo, ali sa naše strane niste mogli da čujete teške riječi. Ni ja sada nisam spreman da ih izgovorim”, rekao je Mladić.

On je pozvao medije i javnost u regionu da imaju u vidu budućnost generacija koje dolaze.

„Naša djeca sutra treba da žive jedna pored drugih, ako već ne mogu jedna sa drugima. Ovakvi izlivi mržnje nisu ni mudra ni pametna politika”, zaključio je Darko Mladić.