Dok već gotovo dvije godine jedan dio srpske medijske scene blokade škola, fakulteta i saobraćajnica u Srbiji predstavlja kao gotovo nedodirljiv oblik političkog i društvenog protesta, isti medijski aršini očigledno ne važe kada se gotovo identične scene odigravaju u Francuskoj.
Portal Nova.rs danas je, bez mnogo dramatizacije u samom naslovu, objavio vijest da je tokom srednjoškolskih protesta u Francuskoj privedeno najmanje 440 ljudi, među kojima je veliki broj maloljetnika, da su škole bile blokirane, kao i da je policija upotrijebila suzavac.
Prema podacima koje prenosi i Nova, protestima i blokadama bilo je pogođeno oko 400 od približno 3.700 srednjih škola. U Lilu su paljeni kontejneri, na policiju su bacane flaše, kamenice i drugi predmeti, a francuski ministar unutrašnjih poslova Loran Nunez naveo je da je zabilježeno čak sedam slučajeva bacanja hlorovodonične kisjeline na policajce. Najmanje 48 pripadnika policije je povrijeđeno.
Francuska policija odgovorila je suzavcem, intervencijama ispred škola i masovnim privođenjima. Nunez je poručio da „ništa ne opravdava” dolazak pred škole maskiranih lica sa predmetima namijenjenim za napad na policiju. Premijer Sebastijen Lekorni takođe je stao iza obaveze države da spriječi nasilje, navodeći da požari i nasilje u blizini škola ugrožavaju i učenike i zaposlene i policajce.
I izvještaji „Le Monda” potvrđuju da su francuske vlasti 29. septembra registrovale 440 privođenja, pretežno maloljetnika, dok su desetine škola bile potpuno blokirane ili su zabilježeni pokušaji blokade. Veći dio protesta protekao je mirno, ali je dio prerastao u nasilje i sukobe sa policijom.
Upravo tu postaje zanimljiv medijski ugao Nove.
Kada se slične scene odigravaju u Srbiji, rječnik ovog portala umije da bude potpuno drugačiji.
Tako je Nova.rs policijsku intervenciju ispred Pravnog fakulteta u Beogradu u julu 2025. u samom naslovu nazvala „brutalnom policijskom akcijom”, a u tekstu govorila o „tragovima policijske brutalnosti” i „žestokom napadu policajaca”.
Poslije događaja na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu u januaru 2026, isti portal objavio je tekst sa naslovom u kojem se pita kako je policija „ponovo pokazala svoje svirepo lice”, dok su u drugom tekstu prenesene ocjene studenata o „zvjerskom napadu policije”.
Nova je tokom prethodnog perioda redovno izvještavala i o samim blokadama u Srbiji, uključujući blokiranje fakulteta, ulica i čak srednjih i osnovnih škola, često dajući veliki prostor organizatorima i njihovim obrazloženjima. U oktobru 2025. portal je, na primjer, izvještavao o učenicima koji su blokirali Šabačku gimnaziju i Ekonomsku školu, dok je dolazak policije predstavljen kroz pitanje da li je unošenje dušeka u školu „rušenje poretka”.
Sama činjenica da je francuska policija privela stotine ljudi, među njima veliki broj maloljetnika, naravno, ne dokazuje da je svako postupanje policije bilo opravdano. I u Francuskoj postoje oštre kritike: učenički sindikati i ljevičarski političari policijske mjere nazivaju represijom, dok vlada tvrdi da reaguje na nasilje i ugrožavanje javnog reda.
Ali upravo to otvara pitanje medijskih standarda.
Ako se u Francuskoj kao relevantne činjenice navode blokirane škole, napadi na policiju, paljenje kontejnera, oštećivanje imovine i potreba države da uspostavi red, po kom kriterijumu se u Srbiji sama intervencija policije u uslovima blokada često unaprijed opisuje najtežim kvalifikacijama?
Događaji u Francuskoj tako su postali neočekivan test dosljednosti za medije koji su tokom blokada u Srbiji policiju gotovo po pravilu posmatrali kroz prizmu represije, a same blokade prije svega kroz prizmu prava na protest.
Francuski primjer pokazuje da i evropske demokratije prave jasnu razliku između prava na protest i situacije u kojoj blokada preraste u narušavanje javnog reda ili nasilje. Kako će se postupanje policije ocijeniti zavisi od konkretnih okolnosti, ali bi isti kriterijumi trebalo da važe i kada se izvještava iz Pariza i kada se izvještava iz Beograda.
Komentari (0)