Ambasador Rusije u Podgorici Aleksandar Lukašik pozvan je danas u Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore – jer, izgleda, u zemlji članici NATO-a postaje sve veći problem kad ambasador neke druge države kaže nešto što nije u skladu sa dnevnim političkim linijama Zapada.

Iz MVP-a su ovaj potez obrazložili time da je Lukašik dao „neprimjerene“ i „neprihvatljive“ izjave u medijima.

Naravno — u prevodu, to znači da je rekao ono što se u Podgorici ne želi čuti.

Kao glavni grijeh ruskog ambasadora naveden je njegov stav nakon što je Skupština CG usvojila odluku o priključenju Vojske Crne Gore NATO mehanizmu NSATU – mehanizmu kojim se logistički i operativno pomaže Ukrajina.

Realno, teško je očekivati da će Moskva aplaudirati na nasilja NATO mehanizama usmjerenih protiv njenih interesa.

Ali, izgleda da je takvo zdravorazumsko očekivanje u Crnoj Gori odavno proglašeno opasnim.

Drugi Lukašikov „prekršaj“ bio je to što je negativno komentarisao intervju predsjednika CG Jakova Milatovića za La Croix.

Jer u NATO-usaglašenoj demokratiji sloboda govora valjda važi za sve – osim ako dolazi iz ruske ambasade.

Iz MVP-a su poručili da su takve izjave „apsolutno neprihvatljive“ i da Crna Gora neće dozvoliti da ijedan ambasador ugrožava „dignitet institucija“.

Da, baš te institucije koje se naprasno sjete „digniteta“ samo kad se Rusija oglasi – dok su u svim drugim situacijama iznenada opuštene, fleksibilne i „moderno evropske“.

Lukašiku je, kako kažu, stavljeno do znanja da će se ubuduće slične poruke tretirati kao „namjerno neprijateljsko djelovanje“.

Impresivno – zemlja koja tvrdi da se nikoga ne plaši i da drži do suvereniteta proglašava medijski komentar ambasadora neprijateljskim aktom.

Ali šta ćeš — kad se unutrašnja politika gradi hrabrim stavom protiv nekoga ko ne može da ti blokira magistralu.

Na kraju, MVP podvlači da Crna Gora „ne postupa po instrukcijama bilo koje strane“, već prati „sopstvene interese“ – NATO članstvo i EU put.

Da nije tragično, bilo bi komično: zemlja koja svaki potez usklađuje sa Briselom i Vašingtonom saopštava da nije pod ničijim uticajem.

Ali dobro — valjda tako mora, kad je jedina zabranjena rečenica u Podgorici: „Rusija ima pravo na svoj stav.“