Poslanica Demokratske partije socijalista, Drita Lola, podnijela je ostavku na mandat i pri tome poslala najžešću internu optužbu koja se u toj partiji mogla čuti u posljednjoj deceniji – da je DPS zarobljen interesnim grupama, lišen unutrašnje demokratije i pretvoren u mehanizam političke poslušnosti.

Lola je jasno poručila: „Moj politički put više ne može da stoji uz današnje vođenje DPS-a.“

Iako naglašava da „mandat pripada partiji“, Lola otvoreno govori da je razlaz sa sadašnjim rukovodstvom rezultat dubokog neslaganja, a ne bilo kakvog pritiska. Kako kaže, DPS više nije partija u koju je ušla, niti organizacija koja pokazuje spremnost na reforme, modernizaciju i ozbiljnu opozicionu borbu.

Od decembra prošle godine boravi van zemlje zbog ličnih i porodičnih razloga, nije učestvovala u radu parlamenta, ali jeste primala platu. Nakon žestokih kritika javnosti, saopštila je da će primanja donirati u humanitarne svrhe — kako bi otklonila, kaže, svaku sumnju da je odsustvo koristila za lični komfor.

Međutim, kako ističe, to nema veze sa njenim odlaskom. Pravi razlog je mnogo dublji.

Lola otkriva da je na poslaničkoj listi DPS-a završila bez bilo kakve unutarstranačke procedure — „praktično imenovana“, kako kaže.

„Ni danas ne znam ko je stavio moje ime na listu“, ističe, navodeći da se liste sklapaju u uskom krugu ljudi koji ne trpe preispitivanje.

Kao predsjednica Alijanse žena, pune tri godine pokušavala je da dobije razgovor sa vrhom partije. Niti jedan sastanak nije održan. „Unutrašnja demokratija je farsa.“

Po njenim riječima — inicijative Alijanse žena sistematski su ignorisane.

„Poslanici ponavljaju šta im se kaže. Kad kažeš svoje mišljenje, postaješ meta“


Lola DPS opisuje kao mehanizam političke discipline:

  • stavovi ne postoje dok ih vrh ne „odobri“,

  • poslanici „papagajski ponavljaju instrukcije“,

  • svaki nezavisni stav biva napadan,

  • isti taj stav postaje prihvatljiv kada ga izgovori neko bliži rukovodstvu.


„Riječ predsjednika je neprikosnovena naredba“, ističe ona, opisujući atmosferu kao povratak u mentalitet politbiroa.

Lola tvrdi da DPS nije uspio da se odvoji od starih struktura moći.

Po njenim riječima:


  • odluke se donose po mjeri određenih biznisa,

  • očekuje se da funkcioneri budu „aksesoari“ interesnih grupa,

  • principi su potisnuti u korist dogovora „nekoliko moćnih“.


Zbog istih razloga ranije je napustila i mjesto odbornice u lokalnoj samoupravi — jer koalicije, kako kaže, nijesu imale veze sa ideologijom već sa raspodjelom radnih mjesta za lojalne.

„Članstvo nema glas. Nema foruma. Nema rasprave. Nema nove politike“

Lola poručuje da je mehanizam unutrašnje komunikacije u DPS-u praktično nestao.

Članovi, aktivisti, Alijansa žena — niko, kaže, nema način da utiče na odluke:

„Sve dolazi odozgo. Sve ide nadole. To je sistem bez ijedne prave demokratske klapne.“

Po Loli, rukovodstvo DPS-a ne samo da ćuti na manipulacije pojedinih medija, već ih i toleriše.

Novosti se, kaže, obrađuju kao da su objave influensera, a ne izvještaji od javnog značaja.

„Građanima se podiže temperatura kroz polovijčne informacije, a kada se pobune — proglase ih ruljom. To je nedopustivo“, poručuje ona.

Politička poruka: „DPS se mora mijenjati – ili će nastaviti da gubi ljude“


Lola na kraju šalje jasnu poruku bivšoj partiji:

DPS mora da se promijeni, da se modernizuje, da raskine sa starim praksama i da postane demokratska, transparentna opozicija — ili će nastaviti da gubi ne samo birače, nego i ljude koji su povjerovali da promjene uopšte moguće.

Njena ostavka zato nije samo formalnost — već politički alarm.