Predsjednik Stranke evropskog progresa (SEP) Duško Marković gostovao je nedavno (22. januara) na sarajevskoj N1 televiziji i podsjetio na svoja „najbolje“ srbofobno izdanje sa guvna na Ivanovim koritima u predvečerje parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine.

On je opravdao očekivanja svojih domaćina besprizornim napadima na predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića i naravno predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kojeg optužio za sve regionalne nedaće.

U naletu srbofobije Marković nije poštedio ni lidera DNP-a Milana Kneževića, a na opšte zadovoljstvo sarajevske raje „potkačio“ je i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

– Crna Gora danas živi u skladu sa interesima po modelu „srpskog sveta“, živimo danas vrijeme nestabilnosti. Interesi te politike su danas važniji od evropskih i građanskih interesa i stabilnosti. Mislim da smo u ozbiljnom problemu i mislim da je region danas nestabilniji nego što je bio samo prije pet godina. Siguran da lekcije iz prošlosti ne samo što na njima nijesmo učili, nego bojim se da smo te lekcije i zaboravili. Ono što Vučić radi u Crnoj Gori preko Mandića, Kneževića i drugih, ili što radi u BiH preko Dodika, ili što radi preko sjevernog Kosova* i Mitrovice u odnosu na Kosovo*, je zaista alarm za otpor politički i demokratski optor, proevropskih snaga u ovim zemljama i na Balkanu u cjelini“, zaključio je revolucionar Marković i istakavši da je predsjednik Srbije destabilizovao region do te mjere da je on sada malo bure baruta.

Zapanjujuće je da upravo Duško Marković govori kako je region sada nestabilniji negoli prije pet godina, jer je upravo tada Markovićeva vlada, usvajanjem sramnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, započela progon Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori koji umalo nije prerastao u građanski rat.

Još je degutantnije što se ovaj prepakovani evropski progresivista poziva na nenaučene lekcije iz prošlosti. Marković je jedan od zaštitnih simbola zlih i krvavih vremena kada je DPS „žario“ i „platio“ Crnom Gorom i regionom.

Da je minulih 30 godina promovisao evropske vrijednosti, Marković ne bi zavrijedio nadimak „crna kutija“ DPS-a. U tom periodu dok je Marković pokrivao najznačajnije funkcije u državi (šefa ANB-a, ministra pravde i premijera) ispred naših očiju je nastradalo preko 700 osoba u politički motivisanim ubistvima i okršajima kriminalnih klanova.

Skupo je Crna Gora platila vladavinu režima Mila Đukanovića u kojem je Duško Marković predstavljao udarnu pesnicu. Umjesto da svojim saznanjima pred nadležnim instancama donekle ublaži bol preko 700 porodica, Marković je odlučio da im „dosoljava rane“ prosipanjem pacifističkih evropskih mudrolija i pozivanjem na nenaučene istorijske leksije.

Kako posle 30-ogodišnjeg iskustva tokom kojeg je Crnu Goru bila „okupana“ krvlju, Duško Marković ima obraza da optužuje Aleksandra Vučića, Andriju Mandića, Milana Kneževića i Milorada Dodika za pretvaranje regiona u bure baruta? I to nekoliko dana kada se njegovo ime pominje u pismu nekadašnjeg DB-ovca a koje se tiče ubistva bivšeg glavnog i odgovornog urednika „Dana“ Duška Jovanovića.

Tek kada svoje i grijehe Mila Đukanovića okaje pred crnogorskim nedležnim organima, Duško Marković ima moralno pravo da širi pacifizam i proziva druge za destabilizaciju regiona.

A do tada bi morao da se uzdrži od optužbi koje je iznosio na Šolakovoj sarajevskoj ekspozituri.