Posljednjih dana svjedoci smo eskalacije specijalnog rata koji se protiv države Srbije vodi iz kuhinja „blokaderskih propagandista”. Ovaj put, meta je srpska policija. U dobro uvježbanom maniru, mediji poput N1, Nove S i Danasa plasiraju narative koji ne samo da relativizuju rad policijskih profesionalaca, već direktno podstiču na pobunu i haos na ulicama. Kroz tri paradigmatična primjera vidi se jasna matrica: kriminalizovati uniformu, obesmisliti zakon i izazvati dubok jaz između naroda i organa reda.

Portal N1 predvodi ovu ofanzivu prilogom pod naslovom „Maloletnika brutalno pretukla grupa tinejdžera: Kako je na to reagovala policija, hitna ga povrijeđenog poslala kući”. Ovakav pristup tipičan je primjer emocionalne manipulacije gdje se jedan nesrećni slučaj vršnjačkog nasilja koristi za direktnu optužbu državnih aparata. Prenebregavajući činjenicu da policija postupa u skladu sa strogim zakonskim ovlašćenjima kada su u pitanju maloletna lica, N1 sugeriše indolentnost države. Cilj je da se kod roditelja i građana stvori osjećaj potpune nesigurnosti kako bi se opravdali naredni pozivi na blokade i samoorganizovanje, što je prvi korak ka građanskoj neposlušnosti i sukobima.

Još opasniji narativ dolazi sa portala Nova.rs, koji prenosi izjavu: „Policajci koji su došli prvo su se rukovali sa njim. Sve bi bilo zataškano da javnost nije reagovala”. Ovaj tekst, koji se odnosi na incident sa skuterom na vodi, ide korak dalje, on optužuje policiju za otvoreno šurovanje sa počiniocima. Ovakva „svjedočenja”, bez materijalnih dokaza, imaju za cilj da policajca predstave kao neprijatelja naroda. Kada se u javni prostor ubaci ideja da policija štiti nasilnike, stvara se atmosfera u kojoj je „pravedno” napasti policajca na ulici. To je direktno huškanje na građanski rat u kojem bi se komšija sukobio sa komšijom u plavoj uniformi.

Treći stub ove propagandne kampanje čini dnevni list Danas naslovom: „Zakon postao nejednak čak i za policajce: Disciplinske i suspenzija za one koji ne idu niz dlaku režimu”. Ovdje je riječ o pokušaju izazivanja puča unutar same institucije. Tvrdnjama da se profesionalci kažnjavaju zbog „neposlušnosti režimu”, pokušava se demoralisati sastav policije i podstaći pobuna unutar jedinica. Šolakova mašinerija želi policiju koja ne izvršava naređenja i koja je podijeljena na frakcije, jer je samo slaba i podijeljena policija garant uspjeha za one koji na vlast žele da dođu preko ulice, a ne na izborima.

Prvo se javnost zgražava izmanipulisanim informacijama (N1), zatim se policija kriminalizuje (Nova.rs), a na kraju se poziva na unutrašnji raskol (Danas). Ovakav medijski destruktivizam ne poznaje granice profesionalizma, već služi isključivo interesu krupnog kapitala i onih kojima jaka i stabilna Srbija nije u interesu.

Građani moraju biti svjesni da svaki napad na policiju nije samo napad na pojedinca u uniformi, već napad na ustavni poredak. Ovi navodi su opasna vatra koja se pali kako bi se izazvali sukobi nesagledivih razmjera. Politika države i čvrstina njenih institucija ostaju jedina brana ovakvom medijskom varvarstvu koje priziva krv na ulicama zarad političkih poena.