BEOGRAD – Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević poručio je na tribini u beogradskoj opštini Stari grad da nema dilemu da će Srbi i Crnogorci porijeklom iz Crne Gore koji imaju biračko pravo u Srbiji na izborima 25. oktobra podržati listu „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija”, ocjenjujući da Srbiju i Crnu Goru, uprkos političkim pokušajima razdvajanja tokom prethodnih decenija, povezuju zajednička istorija, kultura i duhovnost.

Knežević je obraćanje počeo zahvaljujući okupljenima na dočeku, uz poruku da se u Beogradu osjeća kao među svojima.

„Dragi ljudi, hvala vam na ovakvom veličanstvenom dočeku. Ako mi ovoliko ljudi dođe na saučešće, što bi rekao Njegoš, imao sam se rašta i roditi. To znači da sam među svojom braćom i sestrama, među svojima”, rekao je Knežević.

On je dodao da među prisutnima vidi ljude koji će, kako je kazao, „iznijeti pobjedu 25. oktobra”, a potom se našalio na račun tradicionalno brojne crnogorske zajednice u pojedinim djelovima Beograda.

„Imam samo jednu zamjerku kao onaj ko dolazi iz Crne Gore – što ovaj skup nije organizovan na Vračaru. Vi znate da smo mi tamo zaposjeli busije. Ako, ne daj Bože, dođe do rata između Crne Gore i Srbije, najveće borbe vodiće se na Vračaru, ovdje u Starom gradu i na Beogradu na vodi. I budite sigurni da nećemo ni centimetar odstupati od odbrane naših crnogorskih interesa”, rekao je Knežević u šaljivom tonu.

„Među nama nema razlike”

Lider DNP-a kazao je da iz Crne Gore u Beograd donosi poruku zajedništva.

„Od svih poštenih Srba, Njegoševih Crnogoraca, da ste naša braća. Među nama nema razlike. Spaja nas zajednička istorija i kultura, zajednička duhovnost i vjekovi suživota i osjećaja zajedništva koje niko ne može da potre, uključujući i ovog Srdanovića”, rekao je Knežević.

On je zatim poručio da, prema njegovom uvjerenju, „svaki pošten Srbin iz Crne Gore i svaki pošteni Crnogorac iz Crne Gore koji ima pravo glasa u Srbiji” treba da podrži listu koju predvodi Aleksandar Vučić.

Kako je objasnio, upravo je zbog toga došao u Beograd – da podrži ideju zajedništva Srbije i Crne Gore za koju tvrdi da je sistematski potiskivana više od dvije decenije.

„U Crnoj Gori je već počela kampanja – što ću ja u Srbiji među braćom i sestrama. A šta ja imam vama da kažem kada je sve rečeno? Možda i jeste sve rečeno što se tiče politike Aleksandra Vučića i Ujedinjene Srbije i svega onoga što je radio od 2012. godine. Više djela govore nego riječi”, poručio je Knežević.

Osvrćući se na političke promjene u Srbiji početkom dvijehiljaditih, predsjednik DNP-a iznio je ocjenu da su njihove posljedice bile slabljenje države i nacionalnih interesa, razdvajanje Srbije i Crne Gore, pogoršavanje položaja Srbije u pitanju Kosova i Metohije, kao i izručenja srpskih državnih i vojnih funkcionera Haškom tribunalu.

O Mladiću, NATO bombardovanju i Kosovu i Metohiji

Knežević je dio govora posvetio i generalu Ratku Mladiću, kritikujući izjave Gorana Ješića i ponavljajući svoj ranije iznošeni stav o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske.

„Želim sada ovdje, iz srca Beograda, da pošaljem poruku da je general Ratko Mladić heroj. Nemam nikakav problem da to izjavim na svakom mjestu u Srbiji i Crnoj Gori. Već su podnijete tri krivične prijave protiv mene zbog stavova o Ratku Mladiću”, rekao je Knežević.

Prema njegovim riječima, jedna prijava podnijeta je nakon njegove izjave o Mladiću, druga poslije posjete njegovom grobu, a treća nakon još jednog javnog istupa. Knežević je ponovio i stav da ne prihvata pokušaje pripisivanja kolektivne krivice srpskom narodu za ratove na prostoru bivše Jugoslavije.

Govoreći o NATO bombardovanju Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine, Knežević je tadašnji otpor Vojske Jugoslavije ocijenio kao „herojsku borbu”, a posebno se zadržao na Kosovu i Metohiji.

„Kosovo i Metohiju nikada nećemo zaboraviti, nikada nećemo ostaviti i nikada nećemo odustati od našeg prava na Kosovo i Metohiju”, poručio je.

Knežević je potom iznio tvrdnje o djelovanju dijela nekadašnje DOS-ove opozicije uoči promjena 2000. godine, pozivajući se na izjave jednog bivšeg ministra spoljnih poslova.

„Vi znate da je nekadašnji ministar spoljnih poslova saopštio da je, uzimajući zajedno sa onom DOS ekipom milione i milione eura u Budimpešti kako bi rušili režim u Srbiji, potpisano da će Crna Gora biti nezavisna i da će predati Kosovo ako žele da dođu na vlast”, kazao je Knežević.

On je ocijenio da je cilj takve politike bio da se pitanje Kosova i Metohije potisne iz državnih institucija i nacionalnog sjećanja i da se oni koji na njemu insistiraju predstave kao ljudi „zarobljeni u prošlosti”.

Pitanja Srdanoviću o Đukanoviću i DPS-u

Značajan dio govora Knežević je posvetio Iliji Srdanoviću, kojem je sa govornice postavio pitanja o njegovim odnosima sa nekadašnjim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem i vrhom Demokratske partije socijalista.

„Da li, moj zemljače Srdanoviću, poznaješ Mila Đukanovića? Da li je on tvoj lični prijatelj? Da li si bio u veoma prisnim, prijateljskim odnosima sa njim i sa vrhom DPS-a?”, upitao je Knežević.

Predsjednik DNP-a pozvao se i na ranije objavljivanu prepisku koja se povezuje sa bivšom predsjednicom Vrhovnog suda Crne Gore Vesnom Medenicom, u kojoj se Srdanović pominje u kontekstu ljekara Mila Đukanovića i kao osoba „od povjerenja”. Knežević je te navode predstavio kao osnovu za pitanja upućena Srdanoviću.

„Da li je istina ono što smo mogli da pročitamo u telefonu Vesne Medenice, da si čovjek od povjerenja Mila Đukanovića? Ja tvrdim da jeste”, rekao je Knežević.

On je pomenuo i nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Crne Gore Miodraga Vlahovića, koji je javno podržao Srdanovića i Studentsku listu, dovodeći tu podršku u kontekst političkih i identitetskih sporova u Crnoj Gori.

„Kad pravite novog Crnogorca, morate da pravite i novi jezik”

Knežević je završni dio obraćanja posvetio identitetskim podjelama u Crnoj Gori poslije referenduma 2006. godine, tvrdeći da je tadašnja vlast nastojala da izgradi novi crnogorski identitet odvojen od Srpske pravoslavne crkve, Srbije i zajedničkog istorijskog nasljeđa.

Kao primjere spornih tumačenja istorije naveo je Balkanske ratove, Mojkovačku bitku, ujedinjenje 1918. godine i odluke Podgoričke skupštine.

„Zamislite tu svijest u kojoj smo živjeli”, rekao je Knežević, ocjenjujući da se promjena odnosa prema istorijskim događajima koristila i za promjenu nacionalnog identiteta.

„Kad morate da pravite novog Crnogorca, morate da pravite i novi jezik”, poručio je.

On se vratio i na period Prvog svjetskog rata, ujedinjenje 1918. i život Crne Gore u zajedničkoj državi sa Srbijom, navodeći da je teritorija Crne Gore u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i kralja Aleksandra bila najveća u njenoj istoriji.

Knežević je potom, u ironičnom tonu, govorio o standardizaciji crnogorskog jezika i različitim lingvističkim pristupima koji su se pojavljivali u Crnoj Gori.

„Taj jezik će se najlakše učiti na svijetu. Samo dođete i kažete da znate da napišete ‘ś’ i ‘ź’ i već možete da računate da ste postali profesor crnogorskog jezika”, rekao je Knežević, što je izazvalo reakciju okupljenih.

Obraćanje je zaključio kritikom teze da državno mjesto rođenja samo po sebi određuje nacionalnu pripadnost, navodeći da se u Crnoj Gori godinama nastojalo osporiti pravo ljudi da se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi.

„A onda sam ih pitao: da smo se rodili na Šar-planini, da li bismo onda bili Šarplaninci ili bismo bili Srbi ili Crnogorci?”, poručio je Knežević.