Izostanak zvanične Crne Gore sa obilježavanja godišnjice „Oluje”, koje organizuju Srbija i Republika Srpska u znak sjećanja na stradanje svog naroda, nastavljen je i ove godine.

Istovremeno, u Kninu, gdje je održana državna proslava godišnjice operacije, prisustvovao je i otpravnik poslova Ambasade Crne Gore u Zagrebu.

Podgorički zvaničnici i ranije su se pojavljivali u Kninu, ali ih sada ponovo nema na parastosu srpskim žrtvama.

Urednik sajta „Politike” Vladimir Vuković ocijenio je za „Juronjuz” da aktuelna crnogorska vlast, i pored promjene ministara i funkcija, u suštini nastavlja antisrpsku politiku prethodnog režima.

On ističe da ključnim procesima sve više upravljaju spoljni akteri, a da predstavnici srpskog naroda u toj vlasti preuzimaju odgovornost za odluke koje ponižavaju sopstveni narod.

„Formalno Vladom rukovodi Milojko Spajić, ali su funkcije u današnjoj Crnoj Gori postale relativna kategorija, uključujući i premijersku. Moj politički sud je da ključnim procesima sve više upravlja Johan Satler, ambasador Evropske unije, koji se ponaša kao svojevrsni gubernator Crne Gore. Uticaj pojedinih briselskih birokrata danas je mnogo veći čak i od uticaja američke ambasade. Strukture starog režima, koje su preživjele 30. avgust 2020. godine, pronašle su oslonac u dijelu briselske administracije i preko nje nastavljaju da kontrolišu državne procese. Ervin Ibrahimović je izvršilac takve politike, a činjenica da je u njegovom ministarstvu Ranko Krivokapić angažovan kao savjetnik najbolje pokazuje da je riječ o kontinuitetu sa Đukanovićevim vremenom, a ne o bilo kakvoj promjeni”, rekao je Vuković.

On je podsjetio da bi nadležne institucije trebalo da razjasne sve eventualne nedoumice kada je riječ o stranom uticaju na donošenje odluka.

„Zbog Krivokapićeve dugogodišnje političke bliskosti sa zvaničnim i nezvaničnim hrvatskim bezbjednosnim krugovima, nadležne institucije morale bi da razjasne svaku ozbiljnu sumnju u postojanje nedozvoljenog stranog uticaja. Posebno je sramna uloga onih članova vlasti koji su srpske nacionalnosti. Oni više nisu nijemi posmatrači, već otvoreni saučesnici u politici ponižavanja sopstvenog naroda”, naveo je Vuković.

Važnije je šta misli Zagreb nego srpske žrtve

Komentarišući prisustvo predstavnika Crne Gore u Kninu, a istovremeno odsustvo sa komemoracije u Mrkonjić Gradu, Vuković ocjenjuje da je poruka vlasti u Podgorici jasna.

„Čak je i režim Mila Đukanovića sa izvjesnim ustezanjem slao predstavnike na te proslave pod pokroviteljstvom hrvatske države. Sadašnja vlast više se i ne stidi, jer ko jednom izgubi obraz, svako naredno brukanje lakše podnosi. Kada Crna Gora ima predstavnika u Kninu, gdje se slavi operacija u kojoj je srpski narod protjeran sa svojih vjekovnih ognjišta, a nema nikoga u Mrkonjić Gradu, gdje se služi pomen srpskim žrtvama, poruka je nedvosmislena – da je vlastima u Podgorici važnije šta Zagreb misli od srpskih žrtava i osjećanja sopstvenih građana”, rekao je Vuković.

Takav odnos predstavlja nastavak politike koja je postojala i prije smjene vlasti 2020. godine.

„Ona je u svojoj suštini ostala antisrpska i gotovo šest godina nakon što je režim zasnovan na antisrpskoj politici smijenjen mirnim narodnim ustankom koji je kulminirao izbornim rezultatom od 30. avgusta 2020. godine. Promijenjene su funkcije i imena, ali odnos prema Srbima, njihovim interesima, žrtvama i istorijskom pamćenju nije”, ističe Vuković.

Govoreći o reakcijama srpskih političkih predstavnika koji učestvuju u vlasti u Crnoj Gori, Vuković je ocijenio da one postoje, ali da su nedovoljne i da su usmjerene prije svega ka očuvanju sopstvene političke pozicije.

„Reakcija ima, ali su one nijeme, kalkulantske i namijenjene obmanjivanju sopstvenih birača. To više ne doživljavam kao političku slabost i nesnalaženje u datim okolnostima, nego kao klasičnu izdaju političkih spavača u srpskim redovima, koji su mandate dobili na srpskim glasovima, a funkcije koriste da pokrivaju antisrpske odluke vlasti”, rekao je Vuković.

On ističe da prisustvo predstavnika Crne Gore na obilježavanju „Oluje” nije posljedica međunarodnih obaveza, već političke odluke.

„Na proslavu zločinačke ‘Oluje’ ne mora se ići. To nije ni međunarodna ni saveznička obaveza, već svjestan politički izbor. Crna Gora je i ranije mogla da odbije pojedine oblike učešća, kao što je bio slučaj prošle godine, što potvrđuje da nikakva prinuda ne postoji. Ko nakon svega ostane u takvoj vlasti i zadovolji se objavom na društvenim mrežama, preuzima odgovornost za njene odluke. Ovoga puta posljedice neće izostati. Istorija je već pokazala, kroz primjer Novaka Kilibarde, kako završavaju oni koji nacionalno povjerenje zamijene za kratkotrajnu naklonost režimu čiji su dio. Završavaju bez naroda, bez povjerenja i na političkoj margini”, naveo je Vuković.

Najveće političko i moralno licemjerje

Osvrćući se na položaj Srba koji su poslije „Oluje” utočište pronašli u Crnoj Gori, Vuković je ocijenio da značajan broj njih ni poslije više od tri decenije nije dobio pun građanski status.

Manji broj izbjeglica uspio je da reguliše boravak ili stekne državljanstvo, ali je veliki broj i dalje bez punih građanskih i političkih prava.

„Veći dio izbjeglica decenijama je uskraćen i bez punih građanskih i političkih prava. UNHCR i danas pruža pravnu podršku izbjeglicama iz bivše Jugoslavije koje imaju neriješen pravni status u Crnoj Gori. Đukanovićev režim ih je prihvatao kao radnike, poreske obveznike i stanovnike, ali ne i kao punopravne građane i birače. Razlog je pretpostavka da su većinom srpskog nacionalnog osjećanja i da neće podržavati njegovu politiku”, rekao je Vuković.

On ističe da sadašnja vlast, iako nije stvorila takav sistem, nije učinila ništa da ga promijeni, što pokazuje najviši stepen političkog licemjerja.

„Obećali su promjene, dobili glasove i nastavili istu politiku. Za trajno rješavanje statusa prognanih Srba nisu imali ni volje ni hrabrosti, ali su bez problema pronašli diplomatsko opravdanje da pošalju predstavnika na proslavu operacije zbog koje su ti ljudi postali izbjeglice. Teško je zamisliti veće političko i moralno licemjerje”, ocijenio je Vuković.

Hrvatska zna kako da koristi nemoć podgoričkih vlasti

Govoreći o širem kontekstu odnosa Podgorice i Zagreba, Vuković je ocijenio da pitanje prisustva predstavnika Crne Gore na obilježavanju „Oluje” nije izolovan slučaj, već dio šireg političkog odnosa dvije države, koji se odražava i na proces evropskih integracija.

Hrvatska je niz otvorenih bilateralnih pitanja povezala sa napretkom Crne Gore ka članstvu u Evropskoj uniji.

„Ovdje odavno nije riječ samo o brodu ‘Jadran’. Hrvatska je otvorila pitanja Prevlake, Morinja, odštete, državne i privatne imovine i drugih tema, a njihovo rješavanje direktno povezuje sa završetkom evropskih pregovora Crne Gore. Kad god neko iz hrvatskog političkog establišmenta dođe u Crnu Goru, vlast u Podgorici se ponaša kao delegacija nižerangirane teritorije, a ne kao rukovodstvo suverene države. Zagreb je shvatio da su klasteri i obećanje brzog članstva u Evropskoj uniji jedina politička roba koju crnogorska vlast može da ponudi građanima, pa zato stalno podiže cijenu”, rekao je Vuković.

Naglašava da uticaj Hrvatske na pojedine odluke u Crnoj Gori prevazilazi okvire uobičajenih odnosa dvije države.

„Stiče se utisak da hrvatska diplomatija ima uticaj na pojedine crnogorske odluke koji odavno prevazilazi granice normalnih odnosa dvije države. Posebno zabrinjava utisak o snažnom hrvatskom uticaju na bezbjednosni sektor, zbog čega institucije duguju javnosti odgovor ko zaista koordinira pojedine procese u Crnoj Gori”, naveo je Vuković.

Dodaje da je crnogorsko rukovodstvo spremno da, radi napretka u evropskim integracijama, prihvati ustupke koji se tiču državnih interesa.

„Crnogorski političari spremni su da Zagreb zadovolje na svaki način, a najlakše im je da trguju onim što nije njihovo – državnom imovinom, istorijskim dostojanstvom i interesima građana. Evropska unija je legitimni cilj, ali put na kojem država mora da se odrekne sebe nije evropska integracija nego dobrovoljna politička kapitulacija”, zaključio je Vuković.