Dok Crna Gora uporno pokušava da sebe predstavi kao državu koja gradi evropske vrijednosti, jedan njen objekat – nova Osnovna škola „Novka Ubović“ u Tološima – ostaje simbol svega što nije trebalo dozvoliti. Sjaj staklenih fasada i modernog enterijera samo je paravan za činjenicu da je to zdanje podignuto novcem čiji miris nije onaj krede i znanja, već novcem koji dolazi iz mraka građevinsko-kriminalnih veza.

Škola kao spomenik sumnjivom bogatstvu


Osnovna škola „Novka Ubović“ svečano je otvorena 2022. godine. Predstavljena je kao poklon porodice Ubović i kompanije „Bemaks“ gradu Podgorici, u čast pokojne Novke Ubović – dugogodišnje prosvjetne radnice. Na papiru, to je bio čin humanosti: izgraditi školu za djecu u naselju Tološi koje je godinama čekalo prostor za učenje. U stvarnosti, to je bio čin ispiranja savjesti, ali i kapitala.

Danas, kada je njen sin, biznismen Ranko Ubović, uhapšen u Podgorici pod sumnjom za pranje novca i organizovani kriminal, kada je Veselin Kovačević, bivši vlasnik „Bemaksa“, takođe u rukama Specijalnog državnog tužilaštva, a Aco Mijajlović, neformalni gazda iste firme, već ranije hapšen zbog sličnih optužbi – postaje jasno da je Crna Gora dozvolila da školski zidovi budu podignuti na temeljima sumnjivih poslova i prljavog novca.

Procjenjena vrijednost izgradnje ove škole iznosila je više od šest miliona eura. Zvanično – „donacija“. Nezvanično – savršen način da se kriminalni kapital pretvori u moralni kredit.

I sve je urađeno uz blagoslov države: kamen temeljac položen je uz prisustvo gradonačelnika Podgorice, ministarstva prosvjete i predstavnika donatora. Nije bilo nijednog pitanja – odakle novac, ko su ljudi koji „daruju“ školu, niti kakvu simboliku ima čin u kojem oni koji su pod istragom za finansijske malverzacije podižu ustanovu koja bi trebalo da simbolizuje znanje i poštenje.

Prosvjeta kao paravan


Škola „Novka Ubović“ danas je moderna, prostrana, ima dvoranu od 1.500 kvadrata i kapacitet za 1.200 učenika. Ali svaki kvadrat tog objekta sada nosi i moralnu težinu: kako djeci objasniti da zgradu u kojoj uče nisu podigli ljudi koji poštuju zakon, nego oni koje danas hapse specijalne jedinice policije?

Kakvu poruku šalje država koja sa jedne strane obećava borbu protiv organizovanog kriminala, a sa druge prima donacije od ljudi koji su u samom vrhu istih struktura? Kako se u toj istoj zgradi može govoriti o poštenju, trudu i pravdi – ako je sam temelj škola primjer suprotnog?

Pitanje ove škole je pitanje državnog moralnog kodeksa. Ako se dozvoli da novcem kriminalaca podižu škole, sutra će se tim novcem podizati bolnice, sudovi, pa i hramovi. A onda više neće biti razlike između onoga što je zakonito i onoga što je dozvoljeno.

Institucije koje su primile ovu „donaciju“ moraju se zapitati šta su time preuzele na sebe. Nije u pitanju samo zgrada, već simbolika – škola kao hram znanja postala je spomenik jednoj generaciji ljudi koji su u Crnoj Gori obogatili sebe, a obesmislili vrijednosti.

Koja se lekcija ovdje uči?


Crna Gora je danas suočena sa bolnim pitanjem - da li može da izgradi budućnost ako se ne odrekne prošlosti koja je satkana od veza između politike, biznisa i kriminala? Ako je obrazovanje temelj svakog društva, onda je sramota što je jedan od najmodernijih školskih objekata u državi ujedno i najbolji primjer njenog moralnog sunovrata.

Jer nije tragedija što je škola „Novka Ubović“ podignuta – tragedija je što je podignuta tako kako jeste. Tragedija je što je država dozvolila da djeca ulaze svakog jutra u zgradu koju je sagradio novac sa rukama do lakata u kriminalu.

Crna Gora može graditi škole, ali dok god prihvata da ih finansiraju oni koji ruše njene zakone, svaka nova škola biće više opomena nego uspjeh.