U jednoj osnovnoj školi na sjeveru Crne Gore, u sredini sa izrazitom srpskom većinom, dogodio se skandal koji je uznemirio roditelje i otvorio ozbiljna pitanja o političkom uticaju u nastavi i zloupotrebi nastavničke pozicije.

Prema saznanjima redakcije Aloonline, učiteljica petog razreda (identitet poznat redakciji) održala je na času raspravu o istorijskoj temi JVuO, prije čega je učenicima iznijela svoj lični, politički obojeni stav da su pripadnici JVuO – izdajnici.

Umjesto da nastavu usmjeri u skladu sa nastavnim planom, ona je, kako tvrde roditelji učenika, učenicima držala uvod u kome je „objasnila“ šta lično misli o istorijskoj ulozi četničkog pokreta, jasno sugerišući da je to izdajnički pokret. To je, očekivano, izazvalo negodovanje kod većine učenika, koji potiču iz porodica koje njeguju srpsku tradiciju i čiji su preci upravo u tom pokretu stradali ili se borili.

Situacija je kulminirala kada je jedna djevojčica, na direktno pitanje učiteljice, odgovorila da smatra da pripadnici JVuO nisu bili izdajnici.

Učiteljica joj je, prema iskazima učenika i roditelja, zatražila „činjenice“. Djevojčica je mirno odgovorila da se njen otac bavi istorijom i da joj je on objasnio zašto četnici ni istorijski, ni moralno ne mogu biti proglašeni izdajnicima.

Umjesto da to uvaži, učiteljica je nastavila da nameće svoje viđenje:

„Nije tačno. Ja mislim da jesu izdajnici, iako mi je đed bio u četnicima.“

Nakon toga, jedan učenik iz razreda je reagovao, uputivši učiteljici riječi koje su prema roditeljima samo odraz opšteg nezadovoljstva:

„Ko vas, učiteljice, uopšte pita šta vi mislite o četnicima?“

Zloupotreba nastavničke uloge i otvorena indoktrinacija


Ovakvo ponašanje predstavlja grubo kršenje svih pedagoških standarda. Umjesto da podstiče kritičko razmišljanje, učiteljica je, prema svjedočenjima, pokušala da djecu politički prevaspitava, iznoseći svoje lične istorijske sudove kao nesporne istine.

Ovo nije usamljen slučaj kada se tiče prosvjete u Crnoj Gori, već simptom šireg problema u kom nastavnici koji misle da je njihova učionica mjesto za promociju ličnih političkih stavova. Najopasnije je što se to dešava u razredima najosjetljivijeg uzrasta.

Ovim tekstom pozivamo Ministarstvo prosvjete da se oglasi o ovom slučaju, jer je riječ o ozbiljnom pedagoškom propustu, indoktrinaciji i narušavanju psihološke sigurnosti učenika. U pitanju je školski uzrast u kome se gradi povjerenje u institucije, a ne u kojem djeca treba da slušaju kako „učiteljica misli da su četnici izdajnici“.

Ovo pitanje je posebno osjetljivo u multietničkim sredinama i zahtijeva profesionalan i neutralan pristup nastave, bez ličnih i političkih komentara.

Ćutanje nadležnih institucija na ove i slične stvari smatraćemo prećutnim odobravanjem ovakve nedopustive prakse.