Na današnjoj sjednici Anketnog odbora Skupštine Crne Gore koji se bavi slučajevima politički motivisanih ubistava i napada na novinare i slobodne intelektualce, iskaz je dao profesor Vojo Laković, iznoseći detaljne optužbe na račun nekadašnjih bezbjednosnih struktura i pojedinaca povezanih sa vrhom države.

Predsjednik odbora Andrija Nikolić (DPS) naveo je da je poslanik Momčilo Leković (Demokrate) predložio da se od ANB Crne Gore zatraži dokumentacija u vezi sa ubistvom urednika „Dana“ Duška Jovanovića. ANB je saopštio da u svojoj arhivi nema podataka o postojanju dosijea, niti dokumentacije o tom ubistvu iz 2004. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=G_x3LsgUQfY

Pretučen i ostavljen sa slomljenom nogom


Laković je u iscrpnom svedočenju iznio potresne detalje o navodnom pokušaju njegovog ubistva 1999. godine, koji povezuje sa zaplenom cigareta i citostatika bez akciznih markica. Kako je kazao, nakon što je kao carinski službenik raspoređen u Kotor tokom NATO bombardovanja i priključen Vojnoj mornarici, počeli su njegovi problemi — od kada je prešao sa carinske na vojnu uniformu.

Na ulazu u Petrovac, zaustavila ga je jedinica u crnim uniformama pod kontrolom Momčila Šćekića, koja mu je oduzela oružje i sredstva veze. Prateći ga zatim do Pljevalja, nepoznata lica u crnom „golfu“ su, tvrdi Laković, pokušala da mu prirede saobraćajnu nesreću i likvidaciju.

„Kod Crnih Poda, na duploj krivini, stajao je crveni golf sa rotacijom. Kada sam stao da pomognem, jedan od napadača mi je uperio pištolj u čelo, rekavši: ‘Dosta si se kurčio, Lakoviću, izlazi’. Iz šume su izletjela tri ili četiri lica sa palicama. Oborili su me, tukli po glavi i nogama, polomili mi nogu. Spasio me je slučajni prolaznik — taksista“, rekao je Laković.

Uspio je, uprkos povredama, da stigne do Mojkovca, odakle je prebačen u bolnicu u Pljevljima, a zatim na VMA u Beogradu. Naveo je da je nakon napada pozvao tadašnjeg načelnika SDB u Baru, Boža Lakića, koji mu je ranije tvrdio da ne treba da brine jer "služba nema ništa s tim". Nedugo zatim, pozvao ga je i tadašnji šef SDB-a, Duško Marković, i rekao da služba "nije umiješana".

Napad zbog cigareta i citostatika


Kao ključni motiv napada, Laković je naveo zaplijenu tereta cigareta bez akciznih markica sa broda u Ulcinju, vrijednosti 15 miliona nemačkih maraka. Tvrdi da mu je ponuđen mito od 10% vrednosti tereta (milion maraka) da se povuče — što je odbio.

„Zbog toga sam dobio batine“, istakao je Laković.

Drugi motiv, prema njegovim riječima, bila je zaplijena šlepera citostatika sa isteklim rokom, uvezenih pod plaštom humanitarne pomoći. Navodi da je bilo planirano da se ti lijekovi prodaju u privatnim apotekama.

Tvrdi da je imao dokaze da su lica koja su ga pratila i napala imala logističku i finansijsku podršku tadašnjeg SDB-a, i da su bili smješteni u motelu u Pljevljima, o trošku kase službe.

Obraćanje institucijama i zataškavanje slučaja


Laković je rekao da je 2002. godine ovlastio advokata iz Beograda da podnese krivičnu prijavu protiv MUP-a Crne Gore zbog napada. Prijavu je kasnije vodio advokat Ljubiša Novaković, ali je 2007. odbačena.

„Glavni dokaz za odbacivanje bila je bilješka policajaca iz Mojkovca sa kojima nikada nisam razgovarao. To je bila farsa“, kazao je.

Istakao je da je samo jedan policijski službenik, Esad Ramović, uradio službenu bilješku o napadu, i da je ona vjerovatno dospjela do tadašnjeg šefa kriminalističke policije, Milosava Sekulovića. Smatra da su napadači nakon toga sklonjeni sa predmeta.

Naveo je i da mu je povratak u Crnu Goru bio onemogućen — operativac SDB-a Milan Lakić, kako tvrdi, zabranio je njemu i još 14 ljudi pristup objektima u Baru.

Poziv poslanicima da traže dokumenta


Laković je kazao da mu pravosudni organi nisu dostavili traženu dokumentaciju, zbog čega se obratio Anketnom odboru. Poručio je poslanicima da zatraže službene zapisnike, listinge i arhivsku građu kako bi se potvrdile njegove tvrdnje.

Anketni odbor je formiran radi prikupljanja informacija i činjenica u slučajevima politički motivisanih ubistava, kao i okolnostima fizičkih napada i prebijanja novinara i intelektualaca, između ostalog i od strane takozvanih „crnih trojki“, koje su, prema medijskim navodima, bile zadužene za obračun sa neistomišljenicima režima.

Navodi iznijeti na sjednici predstavljaju iskaz svjedoka i izvor su za dalju istragu. Nadležni organi su pozvani da utvrde činjenično stanje.