U otvorenom i snažnom reagovanju na tekst Željka Ivanovića, koji, kako tvrdi, "Vijesti" nisu htjele da objave, generalni direktor RTCG Boris Raonić uputio je oštru i temeljnu kritiku na račun osnivača "Vijesti", optužujući ga za zloupotrebu novinarstva u svrhu lične i političke frustracije, te za sistematsko djelovanje protiv javnog interesa.

„Gospodine Ivanoviću, koliko je nebitna sadržina Vašeg teksta, ili Vi kao javna ličnost, toliko je značajna politička ambicija koju Vi personifikujete, i koju ovim tekstom doslovno potpisujete“, poručio je Raonić, ukazujući da Ivanovićevo djelovanje predstavlja „patent” političke auto-denuncijacije, što naziva jedinim autentičnim doprinosom Željka Ivanovića savremenom crnogorskom novinarstvu.

Raonić ističe da Ivanović iza lažne fasade brige za javni interes više ne uspijeva da sakrije činjenicu da je riječ o „preambicioznom, nepodnošljivo netalentovanom političaru, zarobljenom u maski opskurnog kolumniste“, koji svoje neuspjehe projektuje na društvo u cjelini. Dodaje i da „o Vašoj ‘etici’ i profesionalnoj čestitosti postoji konsenzus u Crnoj Gori — svi se slažu da ne postoji“.

Raonić ukazuje i na urušavanje medijske firme koju je Ivanović nekada vodio, opterećene „dvostrukim aršinima, halapljivošću, neplaćenim porezima i novinarskim dvostrukim standardima“. Po njemu, Ivanović je čovjek koji o svakoj temi ima „konačno mišljenje“, bez obzira na to što, kako tvrdi, uvijek promaši i suštinu i pitanje.

U nastavku, generalni direktor RTCG razotkriva i Ivanovićevo sistematsko ignorisanje etičkih principa u javnom prostoru:

„Pišete redovno protiv RTCG, a urednicima zabranjujete da objave reagovanja i demantije. Ombudsman vas je više puta upozoravao na kršenje profesionalnih kodeksa, ali Vi biste i dalje da popujete demokratiju – ali preko tuđih leđa.“

Raonić takođe navodi da je Ivanoviću više puta nudio mogućnost javnog sučeljavanja, ali da je svaki put odbijena, čime, kako tvrdi, dokazuje da je Ivanovićeva hrabrost „aktivna samo kad niko ne odgovara“. Prema njegovim riječima, „nema tu mjesta čuđenju što Vas je svako prozreo i prezreo“.

Posebno oštra je ocjena o „otrovnoj“ podršci koju Ivanović daje svojim bližnjima, za koju Raonić tvrdi da je u praksi donosila „nepopravljivu štetu i sunovrat“ svima koji su sa njim sarađivali. Opisuje ga kao čovjeka „netalentovanog za sve osim za destrukciju“, koji ne poštuje ni ljude ni institucije koje mu ne služe u lične svrhe.

Na kraju, Raonić podlači suštinu:

„Vaša politička ambicija nije ideja, nije vizija – to je ogorčenje s namjerom. I zato s Vama niko više neće. Ne zato što ne može, nego zato što niko pristojan više ne želi da učestvuje u toj vrsti samoponiženja.“

Ovim reagovanjem, Boris Raonić ne samo da direktno odgovara Ivanoviću, već i otvara širu raspravu o zloupotrebi medija, političkim frustracijama pretvorenim u kolumnistički aktivizam, i granicama etike u javnom prostoru Crne Gore.