Podgoričke „Vijesti” stavile su na naslovnu stranu proslavljenog srpskog rukometaša i biznismena Vladimira Mandića, uz sugestivno pitanje „Gomila li Mandić zakonito imovinu?”, iako iz samog teksta tog lista ne proizlazi da je Mandić optužen za bilo koje krivično djelo zbog kupovine nekretnina u Crnoj Gori.
Naprotiv, ono što „Vijesti” same navode jeste da nadležni provjeravaju da li su pojedine transakcije obavljene u skladu sa zakonom i da li je eventualno neka notarska kancelarija ili neko iz katastra počinio krivično djelo. List istovremeno priznaje da još čeka odgovore Uprave policije o kupovinama i eventualnoj odgovornosti nadležnih.
Ipak, već naslovom i načinom na koji je priča postavljena, u prvi plan nije stavljena provjera rada državnih organa, notara ili katastra, već Vladimir Mandić, državljanin Srbije, čije se sticanje imovine opisuje izrazom „gomilanje”.
Posebno je upadljivo što „Vijesti” kupovinu nekretnina neposredno dovode u vezu sa činjenicom da je Vladimiru Mandiću u oktobru 2022. godine zabranjen ulazak u Crnu Goru i poništena dozvola za boravak i rad. Ta okolnost svakako može biti predmet javnog interesovanja, ali sama po sebi ne dokazuje da je sticanje imovine nezakonito.
Crnogorski Zakon o svojinsko-pravnim odnosima propisuje ograničenja za strane državljane kada je riječ o poljoprivrednom zemljištu, šumama i šumskom zemljištu. Strano fizičko lice pod određenim uslovima može steći svojinu i na takvom zemljištu površine do 5.000 kvadratnih metara, dok se ograničenja odnose na vrstu, površinu i pravni status nepokretnosti.
Pravni stručnjaci koji su objašnjavali ovu oblast ukazivali su i da posjedovanje dozvole za boravak nije uslov da bi strani državljanin mogao da stekne pravo svojine na nekretnini u Crnoj Gori. Drugim riječima, zabrana fizičkog ulaska u zemlju i pravo svojine nisu iste pravne kategorije.
Upravo zato bi suštinsko pitanje moralo da bude da li je bilo koja konkretna Mandićeva kupovina prekršila zakon i, ako jeste, koja tačno odredba je prekršena? Dok se na to pitanje ne dobije odgovor nadležnih institucija, naslov koji već unaprijed proizvodi sumnju nad kupcem ostaje mnogo teži od činjenica koje su u samom tekstu ponuđene.
Posebnu dimenziju čitavoj priči daje trenutak u kojem se Mandić našao na udarnom mjestu „Vijesti”.
Samo dan ranije ta medijska kuća objavila je da transakcija kojom portugalski „Alpak kapital” namjerava da preuzme medijski biznis „Junajted grupe” još nije dobila neophodno regulatorno odobrenje u Luksemburgu. Istovremeno, vlasnik „Alpaka” Pedro Vargas David već je preuzeo direktorske funkcije u kompanijama preko kojih posluju N1, Nova S, Nova.rs, „Radar” i „Danas”.
U Crnoj Gori je stvar još složenija. „Junajted medija” posjeduje 51 odsto Televizije „Vijesti”, dok osnivači televizije, MDIF i drugi manjinski akcionari zajedno imaju oko 49 odsto. Namjera većinskog vlasnika bila je da svoj udio prenese na „Adrija njuz”, kompaniju čiju je prodaju „Alpak kapitalu” „Junajted grupa” već ugovorila.
Privredni sud Crne Gore je, međutim, rješenjem donesenim 12. avgusta privremeno zaustavio poteze koji bi mogli da otvore put promjeni vlasničke strukture TV „Vijesti”. Sud je ocijenio da postoji osnovana sumnja da bi prava manjinskih akcionara na preču kupovinu mogla biti zaobiđena. Mjera važi do okončanja arbitražnog postupka, pod uslovima koje je sud propisao.
Činjenica je da se tekst sa izrazito sugestivnim naslovom pojavljuje upravo u danima kada se vodi žestok spor oko budućeg vlasništva i kontrole nad jednim od najmoćnijih medijskih sistema u Crnoj Gori.
Dodatne reakcije izazvao je i snimak koji se istovremeno proširio društvenim mrežama, koji prikazuje bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića kako boravi na jednom od luksuznih kupališta u Tivtu.
Dok se u slučaju srpskog sportiste i investitora svaka kupovina zemljišta stavlja pod medijski mikroskop i već na naslovnoj strani postavlja pitanje zakonitosti, javnost s pravom može da pita da li isti stepen podozrenja i istraživačke upornosti važi za sve bivše i sadašnje centre političke i ekonomske moći u Crnoj Gori.
Đukanovićev višedecenijski period na vlasti bio je predmet teških ocjena međunarodnih organizacija i istraživačkih mreža. „Fridom haus” je, između ostalog, govorio o zarobljavanju države i sistemu političkog patronažnog uticaja, dok je OCCRP godinama objavljivao istraživanja i optužbe u vezi sa korupcijom i organizovanim kriminalom u periodu njegove vlasti.
I upravo tu leži suština ovog slučaja. Niko ne bi smio da bude iznad zakona - ni Vladimir Mandić, ni bilo koji drugi investitor, političar ili biznismen. Ako je neka kupovina nezakonita, institucije treba da utvrde koja, na koji način i čijom odgovornošću.
Ali isto tako nijedan čovjek ne bi smio da bude stavljen na stub sumnje samo zato što je Srbin, državljanin Srbije, politički nepodoban određenom mediju ili zato što legalno ulaže svoj novac u Crnu Goru.
Poslije litija i političkih promjena koje su uslijedile 2020. godine, Crna Gora je obećavala jednaka pravila za sve. Upravo zato će se i ovaj slučaj mjeriti jednim jedinim kriterijumom, da li institucije provjeravaju zakon ili se ponovo, kroz institucije i medije, biraju podobni i nepodobni.
Ako je prvo, javnost treba da dobije činjenice. Ako je drugo, onda crnogorski problem nije Vladimir Mandić.
Komentari (0)