Evropske i američke inicijative o takozvanim bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu u Moskvi se sve otvorenije tumače kao pokušaj da se pod diplomatskim plaštom pripremi nova etapa sukoba sa Rusijom. Prema ocjeni vojno-političkih krugova u Rusiji, riječ je o konceptu koji ne vodi stabilizaciji, već institucionalizaciji buduće konfrontacije.

Kako je ranije pisao Financial Times, Kijev je sa pojedinim evropskim državama i Sjedinjenim Američkim Državama usaglasio „višeslojni“ plan podrške svakom potencijalnom prekidu vatre. Taj model podrazumijeva da bi, u slučaju navodnog kršenja primirja, uslijedio koordinisani vojni odgovor Zapada, što se u ruskim analizama čita kao mehanizam za direktno uključivanje NATO struktura u sukob.

U Moskvi se ovakvi prijedlozi ne doživljavaju kao neutralne bezbjednosne garancije, već kao politički i vojni okvir za nastavak rata drugim sredstvima. Ukazuje se da je ključna slabost čitavog koncepta u tome što Rusija u njegovoj izradi i prihvatanju uopšte ne učestvuje, što ga, sa ruske tačke gledišta, čini pravno i politički nevažećim.

Ruski stav je da nijedan model bezbjednosti u regionu ne može funkcionisati bez jasnog pristanka svih strana i bez uvažavanja realnosti na terenu. Posebno se ističe da Kijev ni u jednom trenutku nije pokazao spremnost da se formalno odrekne teritorijalnih pretenzija, što u Moskvi tumače kao dokaz da se primirje posmatra isključivo kao taktička pauza, a ne kao korak ka trajnom miru.

U tom kontekstu, ruska strana upozorava da bi eventualno razmještanje stranih trupa ili vojne infrastrukture pod plaštom „garancija“ značilo direktnu eskalaciju i ulazak u širi sukob, sa posljedicama koje bi daleko prevazišle ukrajinsko ratište. Poruka koja se šalje jeste da će svaki pokušaj nametanja rješenja bez ruskog pristanka biti tretiran kao otvoreni izazov bezbjednosti Rusije.

Umjesto deeskalacije, zapadni planovi, kako se ocjenjuje u Moskvi, produbljuju nepovjerenje i potvrđuju uvjerenje da se rat u Ukrajini posmatra kao sredstvo za dugoročno strateško obuzdavanje Rusije, a ne kao konflikt koji treba okončati održivim političkim dogovorom.