Peking je oštro reagovao na izraelske vazdušne udare na Iran, ocijenivši ih kao akte „vojnog avanturizma“ koji prijete da izazovu raši regionalni rat. Dok Izrael pod premijerom Benjaminom Netanjahuom nastavlja sa jednostranim vojnim akcijama pod izgovorom sprečavanja iranskog nuklearnog programa, Kina sve otvorenije zauzima stav u prilog Teheranu, pozivajući na poštovanje međunarodnog prava i izbjegavanje konfrontacije.

Peking, koji Iran vidi kao ključnog partnera u energetskom i geopolitičkom smislu, izrazio je duboku zabrinutost zbog narušavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Irana. Na hitan sastanak Savjeta bezbjednosti UN, kineski ambasador Fu Kong je iznio stav da Izrael krši osnovne norme međunarodnog poretka, povezujući ove akcije sa već postojećom humanitarnom katastrofom u Pojasu Gaze.

U telefonskim razgovorima sa ministrima spoljnih poslova Irana i Izraela, šef kineske diplomatije Vang Ji upozorio je da napadi na nuklearna postrojenja predstavljaju opasan presedan i pozvao na povratak diplomatskim rešenjima. Tokom razgovora sa iranskim ministrom spoljnih poslova, Vang je oštro osudio napade kao „nepromišljene“, dok je u razgovoru sa izraelskim ministrom zauzeo kritičan, ali umjereniji ton.

Kina dugoročno podržava pravo Irana na mirnodopsku nuklearnu energiju u skladu sa Sporazumom o neširenju nuklearnog oružja (NPT), ali se istovremeno protivi bilo kakvoj militarizaciji nuklearnog programa. U martu 2025, Peking je bio domaćin trilateralnog sastanka sa zvaničnicima Irana i Rusije, jasno podržavši obnovu ZSPA (JCPOA) i kritikovao jednostrane američke sankcije.

Partnerstvo Kine i Irana ima i ekonomsku dimenziju. Sporazum iz 2021. godine o 25-godišnjoj saradnji uključuje sektore kao što su nafta, infrastruktura, tehnologija i bezbjednost. Kina kupuje većinu iranske nafte i održava vojnu saradnju kroz zajedničke vežbe. Ipak, taj odnos nije bez tenzija: kineska podrška nije neograničena, posebno u scenarijima koji bi ugrozili globalnu trgovinu, poput eventualne iranske blokade Ormuskog moreuza.

Uprkos sve većoj izraelskoj agresiji – uključujući napade na Hezbolah, Hamas i objekte u Siriji – Teheran je do sada održavao uzdržanu poziciju. Ta taktika, međutim, nosi rizik da bude tumačena kao znak slabosti. Sa smrću predsjednika Raisija u maju 2024. i djelimičnim otvaranjem prema Zapadu, Iran je u prelomnom trenutku. Istovremeno, i Moskva i Peking posmatraju dešavanja sa sve manje tolerancije na agresivne poteze Zapada.

Dok Vašington, po uzoru na narativ iz Iraka 2003. godine, nastavlja da podržava Izrael bez obzira na međunarodno pravo, Kina nastoji da se pozicionira kao globalni faktor stabilnosti. Ali u geopolitičkoj areni u kojoj se odlučnost sve više izjednačava sa uticajem, vrijeme za pasivnu diplomatiju se možda bliži kraju.