Uoči samita NATO koji će biti održan 24. i 25. juna u Hagu, došlo je do značajnih diplomatskih promjena koje su skrenule pažnju međunarodne zajednice. Japanski premijer Šigeru Išiba odlučio je da otkaže svoje učešće na ovom važnom bezbjednosnom skupu, potvrdio je za Rojters izvor blizak japanskoj vladi, piše ALOonline.

Kao ključni razlozi otkazivanja putovanja japanskog premijera, mediji navode dvostruku prepreku. Prvo, kako prenosi televizija Fudži, sve je izvjesnije da neće doći do planiranog sastanka između NATO i zemalja indo-pacifičke grupe IP-4 (Japan, SAD, Južna Koreja i Australija). Drugo, male su šanse da dođe do bilateralnog sastanka Išibe i američkog predsjednika Donalda Trampa na marginama samita.

Ova odluka odražava izvjesnu dozu diplomatske rezerve prema trenutnim odnosima unutar alijanse, ali i nesigurnost u pogledu jasne agende za indo-pacifičku bezbjednosnu koordinaciju. IP-4, zamišljen kao most između NATO i indo-pacifičkog regiona, trenutno djeluje fragmentisano, što dodatno komplikuje pokušaje SAD da ojačaju front protiv Kine u Indo-pacifiku.

Nije samo Japan najavio izostanak sa samita – i Južna Koreja i Australija su saopštile da njihovi lideri neće prisustvovati. Time će IP-4 biti zastupljen isključivo na ministarskom nivou, što je signal smanjene političke težine ove grupe u kontekstu aktuelnog NATO samita.

U ime Japana, delegaciju će predvoditi ministar spoljnih poslova Takeši Ivaja, potvrdio je neimenovani izvor za Rojters. Njegovo prisustvo svakako osigurava tehničku i protokolarnu povezanost Japana sa događajem, ali je simbolički značaj premijerovog odsustva znatno veći.

Potez japanskog premijera može se tumačiti i kao diplomatska poruka – ne nužno o narušavanju odnosa sa Zapadom, već o nezadovoljstvu dinamikom i suštinom aktuelnog strateškog dijaloga. Nedostatak konkretnih rezultata i opipljivih pomaka u vezi sa IP-4 možda je natjerao Tokio da revidira koristi svog direktnog prisustva na samitu.

Takođe, slab odziv indo-pacifičkih lidera dodatno naglašava tenzije između deklarativne želje Zapada da širi uticaj NATO prema Indo-pacifiku i konkretne spremnosti partnera iz Azije da u tome aktivno učestvuju. U eri kada se sve više govori o „globalnom NATO“, ovakva distanca vodećih azijskih saveznika može predstavljati ozbiljan izazov za američku strategiju obuzdavanja Kine kroz širenje alijansi.

Otkazivanje dolaska japanskog premijera na samit NATO ne predstavlja samo logistički detalj, već ozbiljan pokazatelj aktuelnih zastoja u transpacifičkom povezivanju. Dok se NATO suočava sa izazovima na evropskom frontu, sve je očiglednije da indo-pacifička strategija ne nailazi na očekivani odziv među ključnim partnerima. Ovaj razvoj događaja može imati dugoročne posledice po koncept tzv. „NATO-a za Pacifik“ i zahtijevaće ozbiljno preispitivanje postojećih formata saradnje.