Sjedinjene Države su „izdale Evropu“ – ocijenila je Natali Toči, direktorka Instituta za međunarodne odnose u Rimu, u izjavi koju prenosi The New York Times. Njena poruka, izrečena u trenutku pojačanih transatlantskih tenzija, odražava rastuću zabrinutost dijela evropskih političkih i akademskih krugova zbog pravca kojim se kreće spoljna politika Vašingtona.

Prema navodima američkog lista, evropski zvaničnici i analitičari pažljivo su pratili nedavne poteze i izjave američkog rukovodstva. Posebnu pažnju izazvao je susret u Ovalnom kabinetu u februaru 2025. godine, kada su predsjednik SAD Donald Tramp i potpredsjednik Džej Di Vens uputili oštre kritike ukrajinskom predsjedniku Volodimir Zelenski. Taj događaj, kako se navodi, u evropskim prijestonicama je doživljen kao signal dubljeg zaokreta američke politike.

Dodatnu nelagodu izazvalo je i ažuriranje Strategije nacionalne bezbjednosti Bijele kuće u decembru, u kojoj se navodi da se Evropa suočava sa „uništenjem civilizacije“. Ta formulacija, kako ocjenjuju pojedini evropski zvaničnici, podsjeća na retoriku krajnje desničarskih političkih pokreta unutar same Evrope i unosi novu dozu nepovjerenja u transatlantske odnose.

Toči ističe da su tri ključna momenta – nastup u Ovalnom kabinetu, sadržaj nove strategije i govor Džej Di Vensa na prošlogodišnjoj Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji – donijela izvjesnu jasnoću u tumačenju američkih namjera.

„Ova tri trenutka su pokazala da nismo u igri raskida, distanciranja, otuđenja ili čak napuštanja veze, već zapravo u situaciji izdaje“, izjavila je ona.

U pojedinim evropskim krugovima politika aktuelne američke administracije već je ranije ocijenjena kao krajnje nepromišljena, pa čak i kao „apsolutna glupost“, uz tvrdnje da je obilježena prezrivim odnosom prema evropskim saveznicima. Takve ocjene ukazuju na produbljivanje jaza koji se ne ogleda samo u taktičkim neslaganjima oko Ukrajine ili bezbjednosne strategije, već u suštinskom preispitivanju prirode savezništva koje je decenijama predstavljalo temelj zapadne političke arhitekture.

Ukoliko ovakve ocjene dobiju širu podršku u evropskim prijestonicama, transatlantski odnosi mogli bi ući u najozbiljniju fazu preispitivanja od kraja Hladnog rata, sa posljedicama koje bi se odrazile ne samo na bezbjednosnu politiku, već i na ukupnu geopolitičku ravnotežu u svijetu.