ZAGREB – Gotovo istovremeno predstavljanje Ilije Srdanovića, prvog kandidata liste „Studentska lista – Studenti pobjeđuju”, u nizu vodećih hrvatskih medija otvorilo je pitanje zbog čega je izbor jednog od učesnika parlamentarnih izbora u Srbiji izazvao tako intenzivnu pažnju u susjednoj državi.

U svega nekoliko dana tekstove o Srdanoviću objavili su „Jutarnji list”, „Večernji list”, „Slobodna Dalmacija”, „24 sata”, „Indeks” i „Telegram”, pri čemu se kroz veliki dio tih tekstova provlači veoma sličan okvir – novosadski kardiolog predstavlja se kao novo lice studentskog pokreta, čovjek koji se „suprotstavlja Vučiću”, „simbol otpora” ili političar za kojeg se dio javnosti nada da bi mogao da promijeni vlast u Srbiji.

Posebno upada u oči vremenska koncentracija objava. „Jutarnji list” je 15. septembra u rano jutro objavio tekst pod naslovom „Ovo je čovjek kojeg su studenti u Srbiji odlučili suprotstaviti Vučiću”, dok je „Slobodna Dalmacija” nekoliko sati kasnije Srdanovića predstavila kao „izglednog protukandidata Vučiću”.

„Večernji list” istog dana piše „Tko je čovjek koji predvodi studentsku listu u Srbiji? Jasno je rekao Vučiću što misli”, uz ocjenu da ga za mjesto na listi, pored podrške studentima, „kvalifikuju znanje, struka i borba za bolje funkcionisanje zdravstvenog sistema”.

Još direktniji politički okvir ponudio je portal „24 sata”. Srdanović je tamo predstavljen kao „cijenjeni kardiolog i profesor” koji je preuzeo vođenje Studentske liste, „simbolizujući otpor protiv postojećeg političkog sistema”. U tekstu se njegov izlazak na izbore opisuje kao izraz „bunta generacije” koja traži lice izvan postojećeg političkog poretka.

Od biografije do političkog protivnika

Vidi se da se u gotovo istom periodu uključio i „Telegram.hr”, naslovom koji Srdanovića već postavlja u kontekst mogućeg rušenja predsjednika Srbije: „Tko je uopće taj čovjek o kojem priča cijela Srbija: mnogi se nadaju da bi mogao srušiti Vučića na izborima”.

Takva formulacija ide korak dalje od običnog predstavljanja kandidata. Umjesto pitanja ko je prvi čovjek jedne izborne liste i kakav program zastupa, fokus se prebacuje na njegov odnos prema Aleksandru Vučiću i mogućnost promjene vlasti u Srbiji.

Sličan obrazac prisutan je i u drugim naslovima. Srdanović nije prvenstveno predstavljen kroz politički program Studentske liste, njene stavove o ekonomiji, Kosovu i Metohiji, Evropskoj uniji, spoljnoj politici ili drugim državnim pitanjima, već gotovo redovno kroz personalizovanu izbornu utakmicu sa Vučićem.

Ono što se može utvrditi jeste neuobičajeno koncentrisana pažnja i veoma sličan politički okvir u kojem nekoliko velikih hrvatskih medija predstavlja istog aktera u izbornoj kampanji druge države.

„Indeks” nastavio praćenje

Pažnja se nije završila prvog dana. „Indeks” je 16. septembra objavio novi tekst o Srdanoviću, izdvajajući njegovu izjavu da je „cijelog života vojnik” i navodeći njegove riječi da je svojevremeno bio regrutovan i nosio pušku, a potom tu metaforu koristio i za profesionalni i politički angažman.

Isti portal je dan ranije detaljno prenio i Vučićevu tvrdnju da je Srdanoviću ponudio televizijski duel, kao i odgovor prvog kandidata Studentske liste da nema vremena da razmišlja o tome šta predsjednik Srbije govori i da će studentski pokret donijeti promjene.

Hrvatski „24 sata” je, inače, još 14. septembra opširno pratio predaju potpisa Studentske liste Republičkoj izbornoj komisiji, uz foto-galeriju povorke u Beogradu.

Gotovo isti narativ u više redakcija

Karakteristično je i to što dio tekstova nije rezultat zasebnog istraživačkog rada hrvatskih redakcija. „Slobodna Dalmacija”, na primjer, u samom tekstu prenosi navode „Jutarnjeg lista” i srpskog „Danasa”, dok „Jutarnji”, „Večernji” i drugi portali takođe koriste informacije prethodno objavljene u srpskim medijima.

Zato se može govoriti o svojevrsnom regionalnom medijskom talasu na kojem je jedna politička ličnost iz Srbije za vrlo kratko vrijeme dobila prostor u gotovo svim velikim hrvatskim informativnim medijima, sa naslovima i formulacijama koji je uglavnom smještaju u ulogu glavnog izazivača aktuelne vlasti.

Za srpsku javnost zato nije bez značaja kako se izborna kampanja u Srbiji posmatra u Zagrebu. Hrvatski mediji, naravno, imaju puno pravo da prate izbore u susjednoj zemlji i da uređivački biraju teme kojima će posvetiti prostor. Jednako je legitimno, međutim, registrovati činjenicu da je Srdanović u tim medijima dobio izrazito veliku vidljivost odmah po izlasku na političku scenu i da je dominantni ugao tekstova njegova konfrontacija sa Aleksandrom Vučićem.