Tanja Jovićević, nekadašnji vokal grupe Oktobar 1864, još uvijek važi za jednu od najboljih rok pjevačica u regionu, beranska publika imala je priliku da uživa u njenom glasu u pabu The Smugglers, kako ona kaže, mjestu dobre energije i muzike, među prijateljima. U Berane uvijek rado dolazi, ovaj put posle Nikšića i učešća na Bedem festu,nakon toga nastupa na motorijadi u Vojvodini i tako, od grada, do grada, kad i gdje je pozovu. Kaže da nakon pauze i korone pokušava da se vrati onome što najbolje zna da radi, muzici i pjesmi.
[caption id="attachment_169536" align="alignnone" width="1600"]
FOTO: POGLED.ME[/caption]
" Da mi je neko rekao da će u svijetu da se desi nešto kao korona virus nikada mu ne bih vjerovala. Te dvije godine pauze su bile mučne, međutim bend se ponovo okupio, počeli smo da sarađujemo, sviramo. Izvodimo pjesme Oktobra, malo stranu muziku. Mislim da je vrijeme da se vratim u kondiciju. Veliku zahvalnost dugujem za Bedem fest, Petru Šundiću, bio je toliko istrajan i uporan da smo morali da dođemo. U Beranama smo bili prije dvije godine, tu su naši prijatelji. Publike ima dosta, ali nema nastupa. Nema za mene, ima za druge. Mene ljudi hoće, ali ja nemam menadžera i nemam način da dođem do festivala", priča Tanja.
Ne dijeli publiku i ne ocjenjuje ničiji muzički ukus, ističe da je tu da ispuni svoju misiju.
"Ko dođe dobrodošao je, ko je došao, zna zašto je tu. Bitno je da ljudi uživaju, a na meni je da uradim moj dio posla", dodaje.
Najviše voli da pjeva bluz, gospel, soul i fank, a naglašava da to najmanje pjeva.
"Moji počeci su bili sa nepunih 15. godina kada sam bila gost u Domu omladine, u čuvenom džez klubu. Mene je Željko Mitrović čuo u školi na čuvenim igrankama. Željko je čovjek koji mi je pomogao kad sam bila u najvećim problemima u mom životu. On je jedini izašao u susret, on mi je spasao život. Osjećam dužnost da mu se odužim. Ne pričam o televizijskim programima, ja bih voljela da zasviramo konačno on i ja na bini. Željko Mitrović je je jedan od najboljih basista Evrope i cijelog svijeta. Ne po meni, on se jednostavno takav rodio", naglašava Tanja.
Njeno učešće u Zadruzi komentariše kao jedini izlaz u tom periodu.
"Nisam imala gdje i to je bio jedini izlaz. Zadruga 1 je bila vrlo eksperimentalna i bila je mnogo zabavnija. Meni je bilo super, ćutala 6 mjeseci, kada je god neko nešto pitao ili kada je trebala nekome pomoć ja sam bila tu", priča Tanja.
Kaže da može da se živi od muzike, ali od žanrova koje ona izvodi to i nije neki život.
[gallery ids="169533,169535,169534,169536,169537,169538"]
"Evo ja svjedočim svojim životom da može da se živi, ali kako ja živim, nisam nezadovoljna, nezahvalna, ali mi je malo krivo. Nisu ni ljudi na margini zaslužili da budu otpisani prije vremena.
Mlade publike koja sluša moju muziku ima, ali ne neki veliki broj", dodaje.
Pokušali smo da pređemo na neke ljepše teme i pričamo o planovima za budućnost, koja će, nadamo se biti naklonjena ovom vječitom borcu .
"Dejan, basista i ja smo došli na ideju da realizujemo jedan zanimljiv projekat, muzičku radionicu života, neće to biti klasična škola pjevanja i nije namijenjena samo djeci, otvorena je za sve ljude od 7 do 77 godina, počinjemo u srijedu, 7. septembra, na Banovom brdu, Požeška 79. Moj zadatak je da im prenesem iskustvo, na pristojan i lijep način, da se kulturno zajedno uzdižemo. Tu ćemo se družiti, pričati o prošlim vremenima, učimo engleski, gledamo filmove, idemo u pozorište, da oni koji žele da žive kvalitetniji život da nauče kad je počeo bluz, džez, da istoriju moderne muzike naučimo, e takvu školu ću ja da vodim", ponosno zaključuje Tanja. Želimo joj uspjeh i nadamo se nekoj vedrijoj priči prilikom narednog susreta.
