Godine 1914. vodila se borba oko Ade Ciganlije. Posle bitke srpska vojska je sahranila žrtve sa obje strane. Kod stradalog austrijskog potpukovnika Augusta Šmita srpski vojnici našli su neotvoreno pismo, za koje su smatrali da je bila naredba za napad. Ali, to je bilo pismo njegove ćerke.
Srpski oficiri, na čelu sa majorom Svetomirom Đukićem, odlučuju da pošalju pismo mladoj Austrijanki:
- Poštovana gospođice, sa teškim srcem i bolom u duši, iako smo neprijatelji, prinuđeni smo da Vam prvi javimo tešku vijest da je Vaš neumrli tata, heroj oficir i komandant 32. austrijskog puka, danas herojski pao na čelu svoga puka, braneći svoga Cara, svoju zemlju i svoju zastavu, a u teškoj borbi na srpskom zemljištu u Adi Ciganliji. Iako ste izgubili oca, imate njim da se ponosite, jer je herojski i dostojno jednog viteza-heroja pao na polju časti. U isto vrijeme Vas izvještavamo da smo današnjom uputnicom poslali Vam 4.000 kruna, koji smo novac našli u džepu Vašeg pokojnog oca sa pismom i molimo Vas da nas o prijemu ovog novca izvijestite, jer nam je mnogo stalo do toga da primite i novac i pismo. Vašeg oca dostojno smo sahranili sa svim počastima, obilježavajući njegov grob jednom primjernom krstačom, tako da kad se svrše ratne operacije i zavede mir, Vi možete sa Vašom poštovanom porodicom doći u Srbiju i naći tijelo Vašeg tate pristojno sahranjeno i grob očuvan. Primite naše najiskrenije viteško saučešće, da Vama i ostalima Vašima Bog podari dug i srećan život.
Stigao je odgovor gospođice Šmit:
- Poštovana gospodo, Vaše pismo primila sam sa najvećom zahvalnošću, iako je za mene bilo posve kobno, bez obzira na Vašu utjehu. Zaista, ovakva pažnja dostojna je samo srpskih heroja oficira i ja sam Vam za to vječno zahvalna. Isto tako i novac sam takođe primila na čemu Vam takođe hvala. U ovim teškim momentima za cijelu našu porodicu, Vaše pismo je zaista okrepljavajuće, utoliko prije i više što je naš tata zaista završio svoj život dostojanstveno. Ja sam već sa mnogim mojim drugaricama, uplakanih očiju, davala Vaše pismo da ga pročitaju i one su zajedno sa mnom plakale i divile se pažnji srpskih oficira heroja. Posle ovog pisma naročito cijenimo podvige malene srpske vojske, koja je dostojna svakog divljenja.
