Dan posvećen Svetom Nikoli, u narodu poznat kao Nikoljdan, koji Srpska pravoslavna crkva sa vjernicima obilježava 19. decembra, kao spomen na upokojenje ovog svetitelja, smatra se praznikom dobrote, nade i zaštite. Sveti Nikola je od davnina poštovan kao zaštitnik putnika, moreplovaca, djece i svih onih koji mu se s vjerom i poštovanjem obraćaju za pomoć i utjehu.

Još za života, zbog svoje izuzetne ličnosti i duboke duhovnosti, narod ga je smatrao svetiteljem. Pomagao je siromašnima, širio vjeru, pravdu i milosrđe, donoseći mir i dobru volju među ljude. Dobročinstva je činio tajno, što je i razlog vjerovanja da je mališanima ostavljao darove u vunenim čarapama, na pragu ili kraj prozora.

Sveti Nikola rođen je oko 280. godine, u vrijeme rimskog cara Valerijana, u gradu Patari u Maloj Aziji, na mediteranskoj obali današnje Turske, a upokojio se 345. godine. Kada se zamonašio, čitavo bogatstvo koje je naslijedio od roditelja podijelio je siromašnima, starima i nemoćnima.

U kalendaru Srpske pravoslavne crkve zabilježeno je i da se 22. maja obilježava „ljetnji“ Sveti Nikola, u znak sjećanja na dan kada su 1087. godine njegove mošti prenesene iz grada Mire u Likiji u tada pravoslavni Bari u Italiji. Mošti Svetog Nikole i danas počivaju u Bariju, u Crkvi Svetog Nikole, podignutoj u njegovu čast. Prema predanju, Sveti Nikola je povratio vid srpskom kralju Stefanu Dečanskom, koji je potom hram u Bariju okitio srebrom i slao bogate priloge za njegovo opremanje.

Sveti Nikola je zaštitnik brojnih gradova i luka, posebno u Grčkoj i Italiji, a u grčkom folkloru opisuje se i kao „gospodar mora“. Prema predanju, nekada se na svim hrišćanskim lađama nalazila njegova ikona, a posebno je poštovan duž Jadranskog i Sredozemnog mora. Kažu da su ga poštovali čak i turski lađari.

Kao veliki čudotvorac, Sveti Nikola poštovan je u cijelom hrišćanskom svijetu, a slavio ga je i knez Miloš Obrenović. Do današnjih dana, Nikoljdan je ostao jedna od najčešćih krsnih slava, pa oni koji ne slave obično tog dana obilaze rodbinu, kumove i prijatelje.

S obzirom na to da Nikoljdan pada u vrijeme Božićnog posta, na trpezi svečara nalazi se posna hrana. Gosti se dočekuju u molitvi i radosti, uz obavezno vino, žito, krsni hljeb i svijeću. U skladu sa mogućnostima i domišljatošću domaćina, pripremaju se brojni specijaliteti – prebranac, podvarak, sarma, punjene paprike, riba, krompir s lukom, razne čorbe, turšija, ajvar i ljutenica. Savremeni recepti donijeli su i posne kolače, rolate, pite i torte sa orasima, bademima i lješnikom.

Pred Nikoljdan su zadovoljni i prodavci, jer se dobro prodaju pokloni – od onih sa praktičnom, do onih sa ukrasnom vrijednošću. Uz bocu pića i bombonjeru često se poklanja i cvijeće – ruža, gerber, kala, ljiljan. Cvjećari uglavnom nude manje bukete i saksijske biljke, a za razliku od prethodnih godina, kada su bili popularni raskošni aranžmani, danas debljina novčanika diktira skromniji izbor.

Bez obzira na to kako se ko pripremio za slavu i kakve je poklone izabrao, suština Nikoljdana ostaje ista – da se dragi ljudi okupe u dobrom raspoloženju i sa najljepšim željama. U brzoj svakodnevici, krsne slave ostaju jedna od rijetkih prilika da se učvrste rodbinske i prijateljske veze i sačuvaju za generacije koje dolaze. Uz krsnu slavu, čuvamo vjeru, tradiciju i običaje.