Fotografija koja je u kratkom roku obišla društvene mreže i izazvala brojne reakcije u javnosti prikazuje dva metalna kontejnera na podgoričkim ulicama prekrivena crvenim majicama, kapama i zastavama Crne Gore, među kojima se izdvajaju i amblemi neformalnih „neokomitskih“ pokreta. Na jednoj od zastava jasno se vidi državni grb Crne Gore, na mjestu gdje nikako ne bi trebalo da bude: u kontejneru, među otpadom.
Iako nije potvrđeno da li je ova slika nastala nakon nedavnih neformalnih i neprijavljenih okupljanja takozvanih neokomita u Podgorici ili pak kao (ne)slavan epilog proslave 13. jula, Dana državnosti Crne Gore, suština ostaje ista. Državna obilježja, koja bi po svakom zakonu i elementarnom osjećaju dostojanstva trebalo da budu tretirana s poštovanjem, završila su među đubretom.
Nije prvi put da se politička ili kvazi-patriotska scenografija, nakon što se ugase reflektori i raziđu organizatori, prepusti ulici i otpadu. Ali ovakve slike ipak postavljaju jasna pitanja: Kako i koliko zapravo volimo Crnu Goru? I da li je sva ta priča o časti, borbi za državu i patriotizmu samo maska za dnevno-političke egzibicije?
Oni koji su pod ovim simbolima pjevali, marširali i pozivali na "odbranu Crne Gore" mogli bi da se zapitaju, ko je tačno i od čega brani, kad i sami na tako ponižavajući način završe s državnim zastavama. A javnost bi mogla da donese sopstveni sud, ako je ovo odnos prema simbolima koji navodno predstavljaju „državu koju volimo više od svega“, onda se postavlja pitanje, kakva je to ljubav koja završava u kontejneru?
Slika je tu. Teško da će je neko obrisati. Ali će, možda, nekome otvoriti oči.
