Na Bliskom istoku, istorija ima kratko pamćenje, ali dug fitilj. Ono što se predstavlja kao nova eskalacija između Izraela i Irana u suštini je samo sledeće poglavlje u dugom nizu neproglašenih, ali sistemskih sukoba. Ipak, ovog puta scenografija djeluje drugačije, više nema sive zone, nema proksi fasade, ovo je otvoren front, i to u najgorem mogućem trenutku za sve aktere.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu, duboko kompromitovan unutrašnjim krizama i sudskim procesima, očigledno vidi u ratu šansu za politički spas. Ali kad političar sopstveni opstanak traži u vatri i prašini, onda svi okolo gore. Izraelska strategija, sudeći po medijskim „curenjima“, počiva na ideji blickriga, uništenje iranskih kapaciteta u roku od dvije nedelje. Samo što se ovdje ne radi o Hezbolahu, već o velikoj, organizovanoj, i dobro naoružanoj državi.

Iran je napravio krupnu grešku ali nije poklekao. Ako se u Teheranu nešto umije, onda je to istrajnost. I za razliku od svojih neprijatelja, Iran ne mora da pobijedi, dovoljno je da opstane. A to je u ratovima često najveća pobjeda.

Sa druge strane Atlantika, Donald Tramp, sada kao novi/stari predsjednik SAD, ne izgleda mnogo komfornije od svog bliskoistočnog saveznika. Podrška Izraelu ga dovodi u direktan sukob sa sopstvenim biračkim tijelom, pokretom koji je obećavao manje ratova i više nafte. Ako ovaj sukob produži, a cijene energenata odu u nebo, Tramp će možda morati da objašnjava Amerikancima zašto su njihovi džepovi taoci jedne tuđe geopolitike.

Rusija, naravno, prati dešavanja sa strane, bez obaveza ali sa interesom. Destabilizacija Bliskog istoka odvraća pažnju Zapada od Ukrajine i otvara prostor za novu energetsku matematiku. Ali osim simpatije i retorike, Moskva trenutno nema luksuz da Iranu pruži opipljivu pomoć. Zato za Rusiju ostaje jedina racionalna pozicija, navijaće i neće učestvovati.

Ukratko, svijet je opet na uobičajenom mjestu. Jedan region gori, veliki igrači kalkulišu, nafta skače, a istina se prva skloni u zaklon. U tom haosu, Iran i Izrael igraju partiju koja nema pobjednika, samo preživjele. A ako se Izraelov plan ne obistini u „dvije nedelje“, onda će Netanjahu na kraju možda morati da se vrati u sudnicu, a ne u kabinet.

Istorija će, kao i uvijek, zapisati samo broj žrtava i cijenu benzina. Sve ostalo ostaje u sjenci.