Teško je danas, u ovo smutno vrijeme, da prođe bar jedan dan a da medijska mašinerija, koja u dobroj mjeri oblikuje svijet kakvim ga poznajemo, ne ispali bar jedan slovni rafal u Njegovu Svetost, kojeg se, ni krivog ni dužnog, pokušava uplesti u dnevnopolitičku stvarnost koju patrijarh ne živi, što dobro znaju oni koji ga istinski poznaju.

Zato se čeka da Njegova Svetost izgovori, pomisli ili prećuti bilo šta, pa da se pokuša izvući nešto, u pravilu izvan konteksta, čime bi ga eventualno iskompromitovali u očima vernog naroda, ali i svih građana Srbije i regiona, pa da se Crkva Hristova smanji u očima onih kojima je, svakako, trn u oku.

Zbog toga je naše vreme doba obmane, jer stvarnost se ne događa, već se ona medijski kreira, da bi se postiglo ono što se odavno želi – istrgnuti Crkvu iz narodnih njedara, a narod bez Crkve nije ništa drugo do lađa koja besciljno pluta na uzburkanim talasima ovoga sveta, prenosi Eparhija bihaćko-petrovačka.

Patrijarhov odlazak u Moskvu, susret sa ruskim patrijarhom i ruskim predsjednikom, iskorišten je za optužbe kako je Njegova Svetost u službi ruskih imperijalnih interesa, a kad podrži studente, ali ne i zahtjeve koji nisu njihovi, onda ga se optužuje da služi predsjedniku Republike, a Njegova Svetost, dobro je poznato, služi samo Jevanđelju Hristovom, i to od svoje rane mladosti.

Zar je takvom čovjek mesto u blatu kroz koje ga pokušavaju provući oni kojima Crkva na znači ništa osim ako nije u dosluhu sa njihovim prizemnin interesima, kojih se Njegova Svetost odrekao primajući monaški postrig. I da, patrijarh je čovek dijaloga, ali ne od juče, već od kad ga poznajem, a znam ga jako dugo. O tome najbolje mogu posvedočiti koviljski monasi, kojima je više decenija i brat i otac, a tek naposletku starješina bio, kao i hiljade drugih sveštenih lica i laika kojima je susret sa sadašnjim patrijarhom bio i ostao istinsko sretanje sa onim koji u srcu nosi Ljubav Hrista Vaskrsloga.

Ne mogu to razumeti oni kojima je konflikt pogonsko gorivo, hrana kojom se hrane, zato sopstvene projekcije pokušavaju učitati u onog kome je strana bilo kakva vrsta konflikta, pa zato traže, a ponekad i pronađu, nekog sebi sličnog u svešteničkim redovima, kako bi unizili Njegovu Svetost. Ali, uzalud vam trud svirači, što bi rekao naš mudri i dugotrpeljivi narod, kojem ni mnogo veći manipulatori nisu mogli ogaditi Crkvu i njene istinske pastire.

Zato, otvorimo oči i pazimo, jer će brzo doći dan kada ćemo sve videti mnogo jasnije nego što to danas vidimo. Znam, oprostiće Njegova Svetost svima sve, ali mnogima će naknadno stid zarumeniti obraze, a tad će biti kasno da riječ vratimo u usta, da slovo vratimo u pero.

Poslušajmo riječ Gospodnju i „Budimo mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi“ (Mt. 10, 16).