"Beogradski sindikat" je pesmom "Vrati se Apise" konačno artikulisao sve ono što mi je, pored nepodnošljivog žanrovskog i estetskog određenja uvek bilo specifično intuitivno ali i ideološki odvratno u njihovom slučaju.
Prizivanje Apisa, kraljeubice, krivokletnika, psihopate, sa njegovom masonskom organizacijom koja je Srbiju zavila u crno, zaista je krunisanje ludila srpskog "patriotizma" onih "patriota" koji ne znaju gde im je dupe a gde glava.
Dokle god Srbi budu slavili i prizivali demonskog zlikovca krvavih ruku, ne znajući ni ko je Milan Novaković, doslovno će nam biti samo gore i gore.
Ne postoji mnogo tako odvratnih i opasnih ličnosti u našoj istoriji kao što je Apis, a konkurencija je prilično žestoka.
To što je i danas obavijen aurom nekakvog heroja posledica je našeg izopačenog sistema vrednosti, slabog obrazovanja, falsifikovanja istorije i brojnih ličnih kompleksa.
Ja neću da se srećem sa prizivačima Apisa. Ni na jedan praznik, ni u jednom od mogućih života, ni u jednoj Srbiji. Nikada.