Nakon četiri mjeseca rata u Pojasu Gaze, polako se svode i ekonomske posledice najnovije eskalacije koja se već proširila po regionu. Prije svega, ekonomske posledice rata su najvidljivije u samoj Gazi, zatim je zahvaćen sam Izrael, pa Zapadna obala, Liban, Egipat i Jordan.

I dok se nestrpljivo čeka permanetni prekid vatre, de-eskalacija i de-radikalizacija, sukob se uveliko prelio na Siriju, Irak i Jordan gdje pro-iranske milicije napadaju američke vojne baze, dok u znak odmazde američka vojska vrši odmazde vazdušnim udarima. Takođe, Huti su blokirali moreuz Bab El Mandeb i otežavaju plovidbu Crvenim morem što je direktan ekonomski udar na egipatsku ekonomiju koja je treća u Arapskom svijetu.

Rat u Gazi se odražava na različite načine na čitav region. Promet kroz Suecki kanal je pao za 40% što je dovelo do smanjenja profita u Egiptu koji je opterećen prenaseljenošću i spoljnim dugom. Egipat je politički, kulturno i po broju stanovnika najznačajnija arapska država i bez obzira što se sukob ne vodi na egipatskoj teritoriji, posledice rata se osjećaju jer je uvozna roba poskupjela.

Što se tiče Jordana i Zapadne obale, oni su pogođeni smanjenim brojem turista i to baš kada je prethodna godina bila rekordna po broju turista i profitu od tog sektora kada je Jordan u pitanju.

Liban je, sa druge strane, direktnije pogođen jer se na jugu zemlje vode čarke između Hebolaha i izraelske vojske kojom je prilikom uništeno oko 50 000 stabala u voćnacima što se direktno odražava na poljoprivredu te zemlje. Bijeli forfor koji koriste izraleske snage ima dugoročno negativno dejstvo na poljoprivredno zemljište.

Negativne posledice rata se ne osjećaju toliko u državama koje pripadaju Zalivskom savjetu za kooperaciju kao i u državama Magreba, međutim, zbog pritiska javnog mnjenja, tzv. Arapske ulice, režimi u Rijadu, Abu Dabiju i Manami moraju da se odrede prema trenutnoj humanitarnoj katastrofi i genocidu koji sprovodi vlada Benjamina Netanjahua.

Rat od početka najviše zavisi od gubitaka izraelske vojske i pritiska izraelskog javnog, kao i od političkih ucjena iz Višingtona na koje Tel Aviv mora da pristane. Da li će se sukob odužiti na nekoliko mjeseci ili godina ostaje da se vidi.