Da glas istinskog borca za pravdu nerijetko zvuči i kao glas vapijućeg u pustinji, potvrđuju javni nastupi Milana Kneževića, koji se bori za pravdu i istinu u Crnoj Gori – a to dvoje se kod nas, po pravilu, nikada ne oprašta.

U političkom muljanju protiv kojeg Knežević podiže glas, Crna Gora je postala svojevrsno ogledno polje mnogih koji glume demokratiju i zaklinju se u državu isključivo u okvirima gabarita sopstvenih fotelja, koje će braniti do posljednjeg mandata.

Poseban začin svemu tome daju nasljednici premijera koji je neslavno završio političku karijeru, ostavljajući svoje kadrove-poletarce da nastave njegovim stopama i borave u državnom vrhu – ni krivi ni dužni.

Političke anomalije na koje Knežević ukazuje odraz su brojnih nedosljednosti čelnika vlasti, novog pokoljenja nekih novih „mladih i lijepih”, spremnih da se politikom provuku ispod radara. Jer, u Njegoševom duhu rečeno: „Ćud je politička smiješna rabota, stotinu će promijeniti programah da učini što joj srce žudi.”

Knežević se nalazi u situaciji da se, bezmalo, bori sam protiv svih. Ipak, očigledno je da taj njegov usamljeni i iskreni glas nailazi na podršku i simpatije naroda, jer i jeste „iz glave cijela naroda”.

Građani to umiju da prepoznaju i cijene. Danas je, objektivno posmatrano, a i istraživanja javnog mnjenja to potvrđuju, Knežević jedan od političara sa najvećim stepenom povjerenja među građanima Crne Gore.

Nevjerovatno je koliko ovdašnjih političara i dalje vjeruje da sve može i ovako i onako – u zavisnosti od toga sa koje strane duva zapadni vjetar i šta je povoljnije za startnu poziciju pred jun 2027. godine. Malo je, međutim, političara poput Kneževića koji će otvoreno reći da je političkog foliranja bilo dosta.

Političke oblande, uzvišena retorika i niski udarci danas su toliko u modi da glas poštenog čovjeka djeluje gotovo začuđujuće. Kao glas koji remeti političko pleme dok „snom mrtvijem spava”, uživajući u spoju velikih riječi i malih djela, pozivanja na čast i obraz i tobožnje odbrane rodne grude.

Za takve je najvažnije da redovno štancuju saopštenja u kojima su uvijek i nepogrešivo u pravu. A to što se, kako i sam Knežević kaže, pravi „sprdnja od države”, očigledno je najmanje važno. Tim prije što se to ne dešava prvi put, pa jedna repriza više, izgleda, nikome ne znači mnogo.

Knežević je svoje razočaranje političkim establišmentom Crne Gore sažeo u jednoj rečenici:

„Ako je laž standard života u Crnoj Gori, neću da budem dio te priče.”

A naša politička elita u lažima pliva na hiljadu načina, gotovo u duhu naslova čuvene filmske drame Stivena Soderberga iz 1989. godine – „Seks, laži i video-trake”.

Uostalom, nedavno smo usred Vlade imali i seksualnu aferu, svojevrsni „Ovalni kabinet na domaći način”. Ona, međutim, nije ozbiljnije potresla političku scenu, niti su uslijedile ostavke. U Crnoj Gori, izgleda, svašta može, pa ni jedan skandal više ne znači previše.

Soderbergov film osvojio je Zlatnu palmu u Kanu, a mi možemo samo žaliti što sa nama više nije veliki Živko Nikolić. Današnja Crna Gora pružila bi mu obilje materijala za nove političke groteske, koje bi možda nadmašile čak i njegove „Oriđinale”, „Beštije” i „Ljepotu poroka”.

Knežević, nema sumnje, neće promijeniti svoje principe. Oni koji smatraju da je najbolje djelovati „čas ovako, čas onako” neka nastave istim putem. Politička klackalica može da traje neko vrijeme, ali ne može svuda i zauvijek.

Narod sve vidi. I ne oprašta.

Zato: u pamet se, braćo političari.

Na kraju, jedno lično svjedočenje, i to, ako treba, po cijenu poligrafa.

Kada sam 2007. godine boravio u Poljskoj, tri godine nakon što je ta zemlja postala članica Evropske unije, upitao sam jednog taksistu šta se tokom tog perioda promijenilo nabolje.

Pogledao me je zaprepašćeno, kao da se pita da li sam pri sebi. Zatim se nasmijao i gorko odgovorio:

„Šta se promijenilo? Ništa.”

Dakle, kada – i ako – trijumfalno ulegnemo u Evropsku uniju, dragi građani, nemojte očekivati epohalne boljitke, kako se poslije ne biste razočarali. Tim prije što ni sada niste oduševljeni političkim galimatijasom širom Crne Gore.

A već sljedećeg juna vidjećemo koliko će građani biti impresionirani našom evropskom pričom i obećanjima političara o raju koji nas navodno čeka odmah iza briselskih vrata.