Politička dešavanja u Mađarskoj i njihovo tumačenje u regionu otvorili su novi talas poređenja sa situacijom u Srbiji, ali takve paralele, kako ocjenjuje Dražen Živković, osnivač portala Borba, više govore o nerazumijevanju političke stvarnosti nego o stvarnim sličnostima. U autorskom tekstu objavljenom na portalu Borba, Živković ukazuje da se aktuelni mađarski scenario ne može mehanički preslikati na Srbiju, jer je, kako navodi, Beograd već prošao kroz sličan pokušaj političkog „preokreta“ i to bez uspjeha.

Kao ključni trenutak, Živković izdvaja 15. mart 2025. godine, koji opisuje kao dan kada je, pod snažnim emocionalnim nabojem i narativom o korupciji, pokušano da se van institucionalnih okvira iznudi promjena vlasti. Tragedija u Novom Sadu, kako se navodi, poslužila je kao okidač za mobilizaciju i politički pritisak, sa namjerom da se iz protestne energije iznedri novi politički akter, svojevrsni „srpski Peter Mađar“.

Taj scenario, međutim, nije realizovan. Upravo u tome Živković vidi suštinsku razliku u odnosu na Mađarsku, gdje je politička promjena, bez obzira na turbulencije, ipak prošla kroz izborni i institucionalni proces. U Srbiji je, kako se ističe, pokušaj bio usmjeren na brzu i vaninstitucionalnu transformaciju, bez jasne političke strukture, legitimnog lidera i razrađene strategije.

Prema ocjeni autora, takva postavka nije mogla da donese rezultat. Naprotiv, umjesto slabljenja vlasti, došlo je do njenog dodatnog učvršćivanja, dok je protestna energija ostala neartikulisana i bez političkog nosioca. Izostanak figure koja bi mogla da preuzme inicijativu i kapitalizuje nezadovoljstvo označen je kao jedan od ključnih razloga neuspjeha.

Živković posebno ukazuje na, kako navodi, ponavljanje istih grešaka u dijelu opozicionog i protestnog spektra, koji i dalje računaju na snagu narativa i mobilizaciju ulice kao dovoljan uslov za političku promjenu. Upozorava da politika ne funkcioniše po principu „kopi-pejst“, već da ishode određuju konkretan kontekst, struktura i sposobnost da se energija pretoči u institucionalnu snagu.

U tom smislu, eventualni izbori, kako se navodi u tekstu, ne bi predstavljali automatski momenat promjene, već prije test realnog odnosa snaga. Energija koja nije pretvorena u političku organizaciju, narativ bez lidera i protest bez strategije, ocjenjuje Živković, ne mogu donijeti pobjedu.

Ukoliko do izbornog suočavanja dođe, autor predviđa da bi glavna linija podjele mogla da se formira unutar samog opozicionog bloka, između različitih aktera koji konkurišu za isto biračko tijelo. Takav razvoj događaja, kako zaključuje, vodi ka unutrašnjem nadmetanju i rasipanju političke energije, dok se ishod u pogledu pobjednika ne dovodi u pitanje.

Politika, zaključuje Živković u tekstu objavljenom na portalu Borba, ne trpi iluzije, a oni koji ne izvlače pouke iz sopstvenih neuspjeha rizikuju da ih ponavljaju. Srbija je, kako navodi, svoju lekciju već naučila – ostaje pitanje ko će tu lekciju razumjeti.