Drastične brojke koje pokazuju da je za četiri godine više od 150 hiljada ljudi napustilo teritoriju Kosova i Metohije, a da više od 50 odsto stanovnika živi u inostranstvu, netačne su. Pravi broj je daleko veći, a emigracija Albanaca će se zbog liberalizacije viza samo pojačati. Pored ekonomskih i političkih, postoje i identitetski razlozi tome, piše beogradski ALO!.

Ovako profesor Pravnog fakulteta univerziteta u Kosovskoj Mitrovici dr Dušan Čelić komentariše najnovije analize brojnosti stanovništva u južnoj srpskoj pokrajini.

Ministarstvo unutrašnjih poslova takozvane države Kosovo saopštilo je protekle nedelje da je za četiri godine sa teritorije Kosova i Metohije emigriralo oko 156 hiljada stanovnika, odnosno skoro 9 procenata tamošnje populacije. Na kraju 2022. godine, broj onih koji žive u inostranstvu dostigao je milion, što čini više od polovine stanovništva. Novi vizni režim uveden 1. januara 2024. godine „obećava“ daleko veći broj Albanaca koji će vrlo brzo napustiti Kosovo i Metohiju.

Lažna statistika


Profesor Čelić uzima sa rezervom statistiku koju je objavila Priština i vjeruje da je broj onih koji su otišli u poslednjih nekoliko godina daleko veći od zvanično objavljenog. Po njegovoj računici, radi se o broju mnogo većem od 150 ili 160 hiljada ljudi i on daleko prevazilazi pomenutih devet posto stanovništva. Ukoliko bi prištinski rezultati bili tačni, to bi značilo da na Kosovu i Metohiji živi milion i osamsto hiljada ljudi, što po Čeliću prosto nije tačno.
- Poslednji validan popis na toj teritoriji obavljen je daleke 1971. godine. Sve posle toga nije bilo validno iz raznoraznih razloga, najprije političkih. Zatim su 1981. godine albanske vlasti na Kosovu i Methiji vršile popis i ti podaci takođe nisu validni. Postoje opravdani razlozi da se sumnja u njih. Kasnije popisi nisu ni obavljani ili su bili djelimični. Poslednji popis su radile takođe albanske vlasti, kojima je bilo u interesu da uvećaju značajno broj Albanaca koji žive na teritoriji Kosova i Metohije, govori Čelić.

Ne putuje se samo avionom


Čelić smatra da iz niza različitih razloga treba imati rezervu prema navedenom broju Albanaca koji su napustili Kosovo i Metohiju, ali i u odnosu na one podatke koji se odnose na odlazak Albanaca u decembru mjesecu i početkom ove godine. Sa prištinskog aerodroma je stigla vijest da je krajem 2023. godine za nedelju dana otputovalo više od 83.000 ljudi, ali profesor Čelić podsjeća da taj broj gotovo sigurno prevazilazi 100.000 ljudi, budući da pored aviona postoje i druga prevozna sredstva kojima neko može napustiti zemlju.

Novi vizni režim uveden 1. januara ove godine, samo će ubrzati proces emigracije Albanaca ka Zapadnoj Evropi.

- Predviđam da će efekti mjere vizne liberalizacije za teritoriju Kosova i Metohije biti još drastičniji u pogledu emigracije albanskog stanovništva, iz više razloga. Svakako da stoje ekonomski razlozi, jer je teritorija Kosova i Metohije i njene ekonomije danas najnerazvijenija na području evropskog kontinenta. Postoji mnogo toga šta predstavlja i politički razlog i uzrok zbog koga albansko stanovništvo sve masovnije svoju budućnost ne vidi na toj teritoriji, već je vide negde u nekim zemljama Evropske Unije, kategoričan je profesor Čelić.

Stranci bježe od svog Frankenštajna


Čelić objašnjava da na Kosovu i Metohiji ne postoje značajnije investicije, gotovo nijedna, niti da ima najava ikakvih ulaganja.
Postoje, naravno, razlozi političke prirode, blisko povezani sa ekonomskim razlozima. Činjenica da nema značajnijih ulaganja stranih investitora na teritoriji autonomne pokrajine Kosova i Metohije, nastavlja on, govori o tome da strani kapital i dalje ne misli da je ulaganje na ovoj teritoriji sigurno. Osnovni razlog tome jeste to što na Kosovu ne postoji vladavina prava, naročito kada su u pitanju ljudska prava tamošnjih Srba.

Naravno, postoji i razlog pravno-političke prirode.
- Vjerujem da i oni koji su bili sponzori kosovske nezavisnosti, kao i značajni investitori iz tih država, još ne vjeruju da je pitanje statusa Kosova i Metohije riješeno, kao što i nije. Dokle god rezolucija 1244 postoji i dokle god je na snazi, ta teritorija je dio Republike Srbije, jasan je profesor.

Albanci bježe od nemaštine, Srbi ostaju po cijenu života


Odnos srpskog i albanskog etniciteta prema Kosovu i Metohiji nije, niti može biti isti, objašnjava Čelić.

Zabilježen je i odlazak Srba, pogotovo onih sa sjevera, što zbog pritisaka Prištine i sistematskog djelovanja kvazipravnog sistema, što zbog jasne i otvorene diskriminacije i segregacije koja im onemogućava da se zaposle. Ipak, govori sagovornik Alo!, Srbi i pored toga što imaju sve moguće razloge da svoju budućnost vide van Kosova i Metohije, većinski biraju da ostanu na svojim ognjištima.

- Činjenica je, a to imamo zabiljleženo i statistički, da je broj novorođenih u srpskim enklavama i na teritoriji sjevera značajno uvećan. Dakle, ljudi i pored svih tih teških okolnosti vide ili čekaju neku bolju perspektivu. Za razliku od njih, u albanskoj populaciji to nije slučaj, dodaje Čelić.

On ovo objašnjava činjenicom da su „blagodeti“ zapadnih vrijednosti, zapadne civilizacije i potrošačkog mentaliteta razorile tradicionalno albansko društvo i da je potrošački mentalitet postao sve više kriterijum za kvalitet i način života, umjesto tradicionalnih vrijednosti koje su bile prepoznatljive u albanskom društvu.

Albanci „oslobađaju“ Kosovo i Metohiju sami od sebe


- Pored postojanja Rezolucije 1244, a i prirodnog prava svake države da svim dopuštenim sredstvima brani svoj teritorijalni integritet, Srbija ne treba, ne smije i ne može da se odrekne bilo kog legitimnog sredstva kada je riječ o državi i uspostavljanja svog teritorijalnog integriteta, jasan je profesor Čelić.

Pored toga, govori Čelić, postoji još jedan faktor, a to je faktor vremena i istrajnosti.
- Društveni procesi koji se odvijaju sve više govore u tom pravcu da će na kraju krajeva jedan duži proces, istorijski proces, pokazati ko ima istorijsko pravo i ko je to pravo na Kosovu i Metohiji uspio da sačuva, zaključio je Čelić.