Video-snimak koji se pojavio u javnosti još jednom je ogolio duboku vrijednosnu razliku između politike koju predstavlja predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i stavova koji dolaze iz kruga podrške studentsko-blokaderskoj listi.

Dok je Vučić, govoreći o donošenju Pojasa Presvete Bogorodice u Srbiju, poručio da je to ogromna čast i ogromna nada za našu zemlju, sagovornici iz suprotnog političkog i ideološkog tabora taj događaj su opisali rječnikom koji je izazvao sablazan vjerujućeg naroda.

„Za Srbiju ovo predstavlja ogromnu čast”, rekao je predsjednik Srbije.

On je dodao da to za Srbiju predstavlja i ogromnu nadu, naglašavajući duhovni značaj dolaska jedne od najvećih hrišćanskih svetinja.

„Vjerujem da će Sveti Pojas donijeti i čudesa kojima se nadamo, i kako bismo bili i manje izloženi napadima različitih stranih sila i kako bismo mogli u mirnu luku da uvedemo srpski brod”, poručio je Vučić.

Svoju poruku završio je riječima: „Veseli se srpski pravoslavni svijete!”

Sa druge strane, sociološkinja Vasićeva je u istom kontekstu govorila o fetišizmu, ocjenjujući da se vjerovanju u značaj svetinje pripisuju natprirodna svojstva.

„To je potpuno sigurno, svi moji đaci znaju šta je to. To je čist fetišizam”, rekla je Vasićeva.

Ona je dodala da pridavanje natprirodnih svojstava predmetima i vjerovanje u neke njihove natprirodne moći jeste fetišizacija u sociologiji.

U nastavku je otišla i korak dalje, navodeći da je riječ o povratku najprimitivnijim magijsko-paganskim običajima.

„Čini mi se da je to jedan povratak, čak po Dirkemu, najprimitivnijim magijsko-paganskim običajima”, kazala je Vasićeva.

Na to se nadovezao i Milićević, koji je ocijenio da je riječ o ogledu u realnom vremenu.

„Ovo je ogled u realnom vremenu iz sociologije, antropologije, psihologije, u konačnom i teologije”, rekao je Milićević.

Upravo u tim rečenicama, kako pokazuje video, nalazi se možda i do sada najveća razlika između liste Aleksandra Vučića i studentsko-blokaderske liste. Za jedne je dolazak Svetog Pojasa trenutak sabranja, vjere i nade, a za druge povod da se duhovni osjećaj većinskog pravoslavnog naroda svede na fetišizam i primitivne običaje.

Ta razlika je vrijednosna, kulturna i civilizacijska. Na jednoj strani je politika koja u tradiciji i vjeri vidi snagu naroda i države, a na drugoj javni govor u kome se vjerska osjećanja građana tretiraju kao materijal za podsmjeh, akademsko omalovažavanje i ideološko razvrstavanje.

Zato je ovaj snimak jasan pokazatelj šta stoji iza dvije ponude pred Srbijom.

Dvije Srbije