Dok jedan od najvećih simbola njemačke industrijske moći najavljuje gašenje čak 100.000 radnih mjesta do kraja 2030. godine, Srbija u istom periodu otvara nove fabrike, dovodi strane investitore i pokušava da uhvati korak sa najrazvijenijim zemljama u proizvodnji robota, baterija, dronova i drugih visokotehnoloških proizvoda.

Njemački automobilski gigant „Folksvagen” potvrdio je da će, u okviru najveće reorganizacije u svojoj 89-godišnjoj istoriji, ukinuti još oko 50.000 radnih mjesta širom svijeta. Kada se tome doda ranije dogovoreno smanjenje od približno 50.000 zaposlenih, ukupan broj pozicija koje će nestati dostiže 100.000 – gotovo 15 odsto globalne radne snage koncerna.

Kako piše britanski „Gardijan”, „Folksvagen” zapošljava više od 650.000 ljudi u kompanijama i brendovima među kojima su „Audi”, „Škoda”, „Seat”, „Porše”, „Kupra”, „Bentli” i „Lamborgini”.

Kompanija će istovremeno prepoloviti broj modela koje proizvodi, dok budućnost četiri njemačka pogona – u Hanoveru, Emdenu, Cvikauu i Nekarzulmu – poslije početka naredne decenije više nije zagarantovana.

„Neophodno je sistematski uskladiti broj zaposlenih sa ekonomskom realnošću”, saopštio je njemački koncern.

Kriza ne zaobilazi ni najmoćnije

Odluka „Folksvagena” predstavlja mnogo više od poslovne vijesti. Ona pokazuje koliko su duboki potresi u evropskoj industriji, izloženoj američkim carinama, slabijoj tražnji, prevelikim proizvodnim kapacitetima i sve snažnijoj konkurenciji kineskih kompanija.

Nekadašnje evropske industrijske tvrđave više ne mogu da računaju na sigurno tržište, jeftine energente i tehnološku prednost. Posebno je upečatljivo to što su akcije „Folksvagena”, poslije objavljivanja plana o masovnom ukidanju radnih mjesta, porasle gotovo osam odsto. Finansijsko tržište je, praktično, nagradilo kompaniju zbog odluke da drastično smanji broj zaposlenih.

U takvim okolnostima nijedna država, pa ni Srbija, ne može da očekuje da će radna mjesta biti sačuvana sama od sebe. Za svaku novu investiciju vodi se oštra međunarodna borba, a investitori, pored troškova proizvodnje, gledaju političku stabilnost, infrastrukturu, brzinu donošenja odluka i pouzdanost države.

Od 300 do 4.300 zaposlenih

Upravo zato posebnu težinu ima podatak da je u Šapcu krajem avgusta otvorena prva fabrika za serijsku proizvodnju humanoidnih robota u Srbiji i Evropi.

U prvu fazu projekta kineske kompanije „Mint” uloženo je 20 miliona evra, dok je u Inđiji planirana izgradnja industrijskog parka robotike ukupne vrijednosti 200 miliona evra. Konačni godišnji kapacitet trebalo bi da dostigne 20.000 humanoidnih robota i robotskih pasa, namijenjenih evropskom i svjetskom tržištu, navela je Razvojna agencija Srbije.

Kada je kompanija „Mint” dolazila u Srbiju, prvobitno je bilo predviđeno zapošljavanje oko 300 radnika. Danas, prema podacima iznijetim prilikom otvaranja novog pogona, njenih šest fabrika u Srbiji zapošljava oko 4.300 ljudi, dok se za sljedeću godinu očekuje izvoz vrijedan oko 1,5 milijardi evra.

To je konkretan rezultat politike privlačenja investicija i aktivne ekonomske diplomatije koju predvodi predsjednik Aleksandar Vučić. Srbija više ne privlači samo fabrike zasnovane na jednostavnim proizvodnim operacijama, već nastoji da u zemlju dovede visokotehnološku proizvodnju i radna mjesta za mehatroničare, električare, inženjere i stručnjake za vještačku inteligenciju.

Nova investicija od 100,5 miliona evra

Svega dva dana poslije otvaranja fabrike robota u Šapcu potpisan je okvirni sporazum o izgradnji fabrike u Inđiji sa kineskom kompanijom „Đangsu rilajans enerdži tek”.

Vrijednost investicije iznosiće 100,5 miliona evra, a u novom pogonu proizvodiće se visokotehnološke baterije za dronove, humanoidne robote, besposadna vozila, napredne električne alate i kućne aparate.

Direktorka i osnivač kompanije Čen Sjuan izrazila je očekivanje da će fabrika doprinijeti rastu srpskog BDP-a, otvaranju novih radnih mjesta i razvoju povezanih industrija.

Ona je navela da su povoljno poslovno okruženje, otvorena komunikacija i snažna saradnja sa domaćim partnerima imali važnu ulogu u odluci kompanije da za svoju investiciju izabere Srbiju.

Nema mjesta za samozadovoljstvo

To, međutim, ne znači da Srbija može da bude zadovoljna postignutim ili da je imuna na ekonomske potrese koji pogađaju svijet.

Prema podacima Ankete o radnoj snazi, u drugom kvartalu 2026. godine u Srbiji je bilo 2.840.100 zaposlenih i 220.200 nezaposlenih. Stopa zaposlenosti iznosila je 50,9 odsto, a stopa nezaposlenosti 7,2 odsto.

Istovremeno je broj zaposlenih, u poređenju sa istim kvartalom prethodne godine, smanjen za 45.800, dok je registrovana zaposlenost opala za 14.163 lica. Upravo ti podaci pokazuju koliko je važno boriti se za svaku fabriku, svakog investitora i svako novo radno mjesto.

S druge strane, srpski BDP je u drugom kvartalu 2026. godine realno porastao za 3,8 odsto u odnosu na isti period prethodne godine, što potvrđuje da privreda nastavlja da raste uprkos sve težim međunarodnim okolnostima.

Izbor između razvoja i blokada

Predstojeći izbori zbog toga neće predstavljati samo stranačko nadmetanje, već odluku o ekonomskom pravcu zemlje.

Građani će odlučivati da li će biti nastavljena politika političke stabilnosti, izgradnje puteva, industrijskih zona i privlačenja investitora ili će politika stalnih blokada, zaustavljanja saobraćaja i stvaranja neizvjesnosti ugroziti poziciju Srbije u sve oštrijoj borbi za kapital i radna mjesta.

Investitori, pored cijene rada i poreskih uslova, procjenjuju i političku stabilnost zemlje, pouzdanost infrastrukture i mogućnost nesmetanog dopremanja sirovina i izvoza gotovih proizvoda.

Zato blokade nisu samo politički performans bez ekonomskih posljedica. Svaka poruka da proizvodnja, transport i svakodnevni život mogu biti zaustavljeni povećava rizik koji investitori uračunavaju prilikom izbora države u kojoj će graditi fabriku.

Odluka „Folksvagena” pokazureite koliko brzo u vremenima globalne krize mogu da nestanu radna mjesta za koja se decenijama vjerovalo da su sigurna. Za otvaranje nove fabrike potrebne su godine pregovora, izgradnje infrastrukture i sticanja povjerenja, dok se odluka o gašenju proizvodnje može donijeti za samo nekoliko mjeseci.

Srbiji su zato potrebni stabilnost, promišljena ekonomska politika i nastavak borbe za investicije. Hoće li takav pravac biti nastavljen ili će politika blokada zaustaviti zemlju u vremenu svjetske ekonomske krize, odlučiće građani na izborima.