VAŠINGTON – Američki predsjednik Donald Tramp namjerava da podrži prijedlog zakona o novim sankcijama Rusiji, koji je predvodio nedavno preminuli republikanski senator Lindsi Grejem, objavio je „Blumberg”, pozivajući se na neimenovanog zvaničnika Bijele kuće.

Trampova podrška mogla bi da otvori put usvajanju jednog od najoštrijih sankcionih paketa razmatranih u Vašingtonu od početka sukoba u Ukrajini. Njegova glavna meta ne bi bila samo Rusija, već i zemlje koje nastavljaju da kupuju rusku naftu, prirodni gas, uranijum i druge energente.

Ipak, Trampova podrška još nije potvrđena potpisom niti formalnim saopštenjem Bijele kuće. Upitan u ponedjeljak da li će podržati zakon, američki predsjednik odgovorio je da se o tome još razgovara i da će odluka biti donesena uskoro. Istovremeno, zvaničnik Bijele kuće rekao je američkim medijima da će predsjednik podržati usvajanje zakona.

Četvoro američkih senatora saopštilo je 10. jula da je sa Trampovom administracijom postignut dogovor o izmijenjenoj verziji zakona. Detalji novog teksta, međutim, još nisu objavljeni, zbog čega nije poznato da li je zadržana prvobitna obavezujuća carinska stopa ili je predsjedniku ostavljena veća sloboda u izboru država i mjera.

Carina se ne bi naplaćivala na ruski gas

Za Srbiju je najvažnije da se carina od 500 odsto ne bi neposredno obračunavala na ruski gas koji stiže do srpskih potrošača.

Prema prvobitnom tekstu Zakona o sankcionisanju Rusije, kaznena carina bila bi uvedena na svu robu i usluge koje se u Sjedinjene Američke Države uvoze iz zemlje koja svjesno kupuje, prodaje ili prenosi naftu, prirodni gas, uranijum, naftne derivate ili petrohemijske proizvode ruskog porijekla.

Drugim riječima, nastavak kupovine ruskog gasa mogao bi da dovede do toga da srpska roba prilikom ulaska na američko tržište bude opterećena carinom od najmanje 500 odsto. Takva stopa bi u praksi gotovo potpuno zatvorila američko tržište za proizvode iz pogođene zemlje.

Prema podacima američkog Ministarstva trgovine, SAD su tokom 2024. godine iz Srbije uvezle robu vrijednu oko 841 milion dolara. Među vodećim proizvodima bili su automobili, gume, proizvodi od gume i voće.

Prvobitni zakon ostavlja predsjedniku mogućnost da nekoj državi, proizvodu ili usluzi odobri jednokratno izuzeće u trajanju do 180 dana, ukoliko procijeni da je to u interesu nacionalne bezbjednosti SAD. Srbija se ne nalazi među zemljama kojima bi takvo izuzeće bilo unaprijed zabranjeno.

Isporuke do kraja septembra

Srbija trenutno nema neposredan razlog za strah od prekida isporuka. Sporazum sa ruskim „Gaspromom” produžen je do 30. septembra 2026. godine, a predviđa isporuke od oko šest miliona kubnih metara dnevno, odnosno približno 2,2 milijarde kubnih metara godišnje.

Ruski gas zadovoljava do 90 odsto srpskih potreba, dok je cijena prema postojećem aranžmanu vezana za cijenu nafte i povoljnija je od spot cijena na evropskim berzama.

Novi američki zakon, čak i ako bude usvojen, sam po sebi ne zatvara gasovod kojim ruski gas preko Turske i Bugarske stiže u Srbiju. Mnogo veći rizik predstavljale bi sekundarne sankcije bankama, platnim posrednicima, osiguravajućim kućama i kompanijama koje posluju sa ruskim energetskim sektorom.

Prvobitni zakon predviđao je sankcije „Gasprombanci”, drugim ruskim finansijskim institucijama, ali i stranim bankama koje sa njima obavljaju transakcije. Ukoliko takve odredbe budu zadržane u konačnoj verziji, Srbija bi mogla da se suoči sa teškoćama prilikom plaćanja gasa, čak i ako fizički transport kroz gasovod ostane nesmetan.

Najveći rizik pred početak grijne sezone

Dodatnu neizvjesnost predstavlja činjenica da sadašnji aranžman Srbije i „Gasproma” ističe krajem septembra, neposredno pred početak nove grijne sezone.

Ukoliko američki Kongres tokom ljeta usvoji zakon, Beograd bi u nove pregovore sa Moskvom ušao pod pritiskom mogućih američkih sankcija. Srbija bi istovremeno morala da traži povoljan dugoročni ugovor sa Rusijom i političko ili sankciono izuzeće od Vašingtona.

Najrealniji kratkoročni scenario zato nije nagli prestanak isporuka, već rast političkog pritiska, komplikovanije plaćanje i neizvjesnost prilikom zaključivanja novog gasnog aranžmana.

Beograd već pokušava da smanji zavisnost od jednog snabdjevača. Srbija dobija određene količine gasa iz Azerbejdžana preko interkonektora sa Bugarskom, a postoji i mogućnost nabavke tečnog prirodnog gasa preko terminala u Grčkoj, kao i uvoza preko mađarskog i šireg evropskog gasnog sistema.

Međutim, brza zamjena ruskih količina bila bi teška i, po svemu sudeći, znatno skuplja. Ruski gas trenutno pokriva najveći dio domaće potrošnje, dok alternativni pravci još nemaju dovoljan kapacitet da ga u kratkom roku u potpunosti zamijene.

Srbija istovremeno proširuje podzemno skladište „Banatski Dvor” sa 450 na 750 miliona kubnih metara i koristi dodatne skladišne kapacitete u Mađarskoj. To može da ublaži posljedice eventualnog poremećaja, ali ne može trajno da zamijeni redovne godišnje isporuke.

Zakon još nije usvojen

Zakon tek treba da prođe proceduru u Senatu i Predstavničkom domu i da ga predsjednik potpiše. Nije objavljena ni konačna, usaglašena verzija teksta, pa ostaje otvoreno pitanje kolika će ovlašćenja imati Bijela kuća i da li će postojati šira izuzeća za saveznike i partnerske zemlje.

Ipak, sama promjena stava Trampove administracije predstavlja ozbiljno upozorenje za sve kupce ruskih energenata. Za Srbiju to znači da ruski gas za sada nastavlja da stiže, ali da će pitanje novog ugovora poslije 30. septembra biti mnogo više od komercijalnog dogovora sa „Gaspromom”.

O njemu bi, pored Beograda i Moskve, u velikoj mjeri mogao da odlučuje i Vašington.