Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ponovo je ostao vjeran svom stilu – mnogo priče o pomirenju, malo konkretnih rezultata, ali zato maksimalno otvorena vrata za osnivanje još jedne partije. Pitanje osnivanja stranke, kaže on, za njega je „uvijek otvoreno“. Takav talenat za nedorečenost odavno nije viđen na političkoj sceni.

U intervjuu za portal Fokus, Milatović se sjetio svojih slavnih dana u Pokretu Evropa sad, koji je, po njegovim riječima, „nizao pobjede dok je on bio tamo“. Kako je taj isti pokret počeo da liči na nešto sasvim drugo nakon njegovog odlaska – na to se, izgleda, ne osvrće previše. Iz ovog ugla, kaže on, sve je to bilo „dragocjeno iskustvo“.

Naravno da je bilo. Pogotovo dok je on bio glavni.

Milatović je iskoristio priliku da podsjeti javnost da je legitimitet predsjednika „najveći u državi“, jer ga građani biraju imenom i prezimenom. Međutim, žali se da Ustav nije usklađen sa tim njegovim „veličanstvenim legitimitetom“. Ovlašćenja su mu mala, a legitimitet ogroman — pa je, izgleda, logičan zaključak da bi nova stranka mogla malo da ispravi taj „disbalans“.

Kako kaže, on je od početka mandata bio „korektivni i pomiriteljski faktor“ koji zemlju vodi ka EU, prosperitetu i otvorenim listama. Otvorene liste, istina, još niko nije vidio ni na papiru, ali važno je da predsjednik zna kuda ide — makar i sam.

Kada je u pitanju njegov odlazak iz PES-a, Milatović je pojasnio da je stranku napustio onog momenta kada je „odustala od izvornih vrijednosti“. Ali i pored toga, na zajedničke uspjehe je, normalno, ponosan. Kao svaki političar koji drži do sebe — dok je on bio tu, sve je bilo idealno.

Danas, kako tvrdi, prioritet mu je samo jedan: razvoj demokratije, prosperiteta i evropskog puta Crne Gore. A ako politički procesi budu zahtijevali da on ponovo stane na čelo nečega — on, bože sačuvaj, „neće bježati od odgovornosti“.

U prevodu, ako bude trebalo, osniva stranku već sjutra.

Posebno je istakao svoj omiljeni koncept „trećeg puta“, političkog puta koji bi, kao, oslobodio zemlju podjela. Jedini problem je što taj prostor opisuje kao „veoma haotičan“. A haos, izgleda, samo čeka pravog čovjeka da ga sredi.

Po mogućnosti — onog sa „najvećim legitimitetom u zemlji“.