Sportski komentator RTCG-a Nebojša Šofranac pokušao je da se opravda nakon što je ombudsman te kuće zatražio pokretanje disciplinskog postupka protiv njega zbog načina na koji je prenio utakmicu Crna Gora – Hrvatska, odigranu 17. novembra pod Goricom.

Međutim, njegovo reagovanje otkrilo je ono što svi odavno znaju - Šofrancu ne treba olakšavajuća okolnost da se “pravi lud” – on se u prenosu ponašao upravo onako kako želi i kako mu se može.

U podužem obraćanju na Fejsbuku, Šofranac tvrdi da “nije mogao čuti nijednu jedinu riječ iz suprotnog boksa” jer je nosio slušalice. To ponavlja kao mantru, iako je očigledno da je cijeli stadion grmio ustaškim porukama, uzvici su se prenosili kroz TV prenos, a komentator – koji po prirodi posla mora biti svjestan atmosfere – reagovao nije.

On kaže da je “čim je usred meča dobio jedan kratki video – odmah bez provjere nešto rekao”. Kao da mu je to alibi, a ne potvrda da nije radio svoj posao dok je ustašluk odjekivao Podgoricom.

U nastavku se Šofranac ljuti na sve, na portal za koji je, kako kaže, “napisao milion tekstova”, na kolege koji ga “krive bez potpisa”, pa čak i na ombudsmana koji mu je, tvrdi, godinama bio drug. Sve je to, u njegovoj verziji, jedna ogromna zavjera protiv njega koji je “dao maksimum”.

Posebno dramatizuje pitanjem “postoje li ljudska prava ili nacionalisti mogu da pritiskaju medije”. Kao da je problem u nečijem nacionalizmu, a ne u činjenici da je komentator javnog servisa prenos ustaških poruka — prespavao.

Šofrančevo reagovanje, prepuno uvrijeđenosti, patetike i samosažaljenja, ni u jednom momentu ne pokazuje ni trunku odgovornosti za propust. Nema priznanja greške, nema svijesti o ulozi javnog servisa, nema razumjevanja težine onoga što se dešavalo na stadionu. Samo napad, uvreda i još jedan pokušaj da se stvar relativizuje.

Ali jedno je sigurno: Nebojša Šofranac ne mora da se pravi lud — on je u svom reagovanju jasno pokazao da mu to odlično ide i bez ikakvog truda.