U skupštinskoj raspravi o izboru sudija Ustavnog suda, poruke koje dolaze iz redova Demokratske partije socijalista zvučale su kao da im je neko podijelio dramske uloge — samo što je tragedija stvarna, a plato parlamenta nema zavjesu koja se spušta na kraju čina.

Predsjednik DPS-a Danijel Živković energično je poručio da je, kad je u pitanju „borba“ njegove partije, rješenje „do kraja“ — „pa bilo to zatvor ili smrt“. Izjava koja je, kad se prašina slegne, ostavila više pitanja nego odgovora o granicama političke retorike.

„Iznad zakona postoji običaj i tradicija“


Poslanik Demokrata Momčilo Leković objavio je na Fejsbuku isječak sa zasjedanja u kojem pohvaljuje Živkovića — uz malu dozu ironije. Priznao je da je „kolega Živković ovo mnogo bolje izvježbao od svog kolege Nikolića“.

Živković je u tom nastupu objasnio da „oni koji u Tužilaštvu misle da ne postoji nešto iznad zakona, treba da znaju da postoji — u Crnoj Gori to je običaj i tradicija“. I baš taj citat, iako je vjerovatno imao simboličnu namjeru, zvuči kao savršen opis načina na koji se DPS godinama odnosio prema državnim institucijama.


„Do kraja, pa šta bude“


„Mi smo u ovoj bici spremni da idemo do kraja, šta god bila posljedica naše borbe, pa bilo to zatvor ili smrt“, poručio je Živković, dodajući da će „odgovoriti mnogo žešće nego što neko misli“ onima koji „udare na čast ovih ljudi“.

Retorika koja više podsjeća na scenario ratnog filma nego na parlamentarnu raspravu, pokazala je da je dramska energija u opozicionim klupama daleko življa nego argumenti.

Živković je potom optužio aktuelnu vlast i Tužilaštvo da su se „pretvorili u političke aktere“. Poručio je poslanicima PES-a da su „kontradiktorni“ jer ne zovu opoziciju na razgovore o izboru sudija Ustavnog suda, ali i da će „građani i dalje glasati za DPS“.

„Oni neće da se bave vama... Vi mislite da mi treba ovdje da branimo nekoga — ne pada nam na pamet“, kazao je, uz komentar da će se „i vlast jednog dana naći u toj poziciji“.

Ironija dana


Dok DPS govori o „borbi do kraja“, u praksi to izgleda više kao borba za medijsku pažnju nego za principe. Dok se glasno brane „čast i tradicija“, tiho se zaboravlja da su baš ti „običaji“ Crnu Goru godinama držali u klinču sa zakonom i institucijama.

I ako je cilj da se ide „do kraja“, bilo bi dobro da se taj kraj konačno odnosi na vladavinu prava, institucionalni dijalog i poštovanje zakona — ne na još jedan televizijski nastup u kojem političari više glume nego što govore.