Bojan Strunjaš se, nakon serije tekstova koji su razobličili njegovu ulogu u zavjereničkoj podvali u Pljevljima, najzad „oglasio“.

Kao što dolikuje jednoj ispraznoj, prikriveno politikantskoj duši, on to čini iz prikrajka, upakovano u poetske fraze, sa strahom da izgovori imena onih koje napadne. Ali, čita između redova svaki Pljevljak, meta mu je predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš, a otvorena je i mržnja prema redakciji ALOonline. Mržnja prema mediju koji je prvi slomio zavjet tišine o zlu koje se godinama gnijezdi u pljevaljskoj prosvjeti i stranačkim strukturama NSD.

Kao što se i moglo očekivati, Strunjaš pokušava da sebe ponovo sakrije iza „prosvjete“ i mantre da se ne bavi politikom. Ali baš ga je ta politika, u kojoj se vješto kalkulišući prodavao za sve garniture vlasti i dovela na mjesto direktora Srednje stručne škole u Pljevljima. Baš ta politika mu je dala fotelju u parlamentu nakon „štrajka glađu“ na nikšićkom fakultetu, a baš taj performans pretvorio je u poslanički mandat. Ako se ne bavi politikom, ko ga je onda postavio, zašto, i kako?

Istina je prosta, Strunjaš je primjer onog kad se učiteljske table zlopotrijebe kao stepenište za politički uspon. I to uspon u kome se suze prolijevaju po potrebi, a borba za „srpski identitet“ izgovara samo kada zatreba za novu funkciju ili poziciju.

Seljačko-šibicarski metod u službi karijere


U svom reagovanju Strunjaš pokušava da duhovitu metaforu upotrijebi protiv novinara – poredeći ga sa Rodionom Romanovičem Raskoljnikovim, valjda sa željom da ga prikaže kao moralno posrnulog pisca koji „ostavlja tragove“. A šta je onda sam Strunjaš? Kakav je to prosvetar koji se svakom vlašću umiljava, u stranačkim sjedištima piše optužbe protiv kolega, u medijima glumi mučenika, a po kuloarima kuje planove za preuzimanje opštinske vlasti?

Zato ga pitamo:

– Zašto si napustio Podgoricu, kad si u njoj bio „riješen“ da ostaneš kao prosvjetar, pa onda krenuo u Maoče, a sada u Pljevljima glumiš iskrenog rodoljuba?

– Zašto se nikad nisi odrekao nijedne političke kombinacije, a uvijek se predstavljaš kao žrtva drugih?

– Ko ti je omogućio da kao učitelj iz provincije dospiješ u vrh jedne stranke i na čelo jedne škole?

Poziv na toksikološki test


Budući da se, kako se kaže u narodu, „odnos s logikom i stvarnošću kod tebe prilično ljulja“, pozivamo te javno da se osokoliš i objavi rezultate toksikološkog testiranja. Da vidimo da li tvoje političko i medijsko djelovanje prati još neka supstanca osim sujete, mržnje i ambicije. Do tada, mi ćemo, u interesu javnosti, nastaviti da izražavamo sumnju.

Kad ljubav prema prosvjeti liči na opsesiju vlašću


„Moj aktivizam je uzrokovan ljubavlju“, kaže Strunjaš. Samo je problem što ta ljubav nikako da se materijalizuje u korist djece, nastavnika, znanja ili rezultata, već uvijek u korist jedne stvari - njegove funkcije.

Kad bolje razmislimo, najbliže što je stigao do prosvetiteljstva jeste njegov dramski zanos u performansima žrtve, bilo da je to bio štrajk, konferencija, napadi na medije ili sada ovaj „poetski odgovor“. Ali jedno je gluma, a drugo je istina. I zato ćemo ti je ponoviti:

Nisi ti nikakav mučenik, Strunjo. Ti si proračunati šibicar političke provenijencije, koji voli funkcije više nego istinu, fotelje više nego obrazovanje, a manipulaciju više nego bilo kakvu borbu za srpski narod.

I ne, nećeš pobjeći od oodgovora.Ni od nas, ni od javnosti, ni od Pljevljaka koji više ne nasjedaju na tvoje krokodilske suze.