U emisiji Fakti na televiziji Adria, poslanik Nove srpske demokratije Velimir Đoković i predstavnik PES-a Uglješa Urošević govorili su o radu Anketnog odbora i političkoj stabilnosti u državi, uz primjetan trud da se pokaže doslednost nove većine u borbi za pravdu i slobodu.
Međutim, u cijelom nastupu PES-ovog poslanika ostala je zapažena jedna "fina" nijansa – ona koja već priprema teren za eventualnu saradnju sa DPS-om.
Dok je Đoković u svom stilu ukazivao na nužnost Anketnog odbora u cilju rasvjetljavanja brojnih nečasnih radnji bivšeg režima, uključujući ubistva, prebijanja i politički motivisano nasilje, Urošević je pažnju privukao svojom formulacijom da saradnje sa DPS-om „neće biti – dok ga vodi Milo Đukanović“. To znači da čim Đukanović odluči da se, recimo, povuče u penziju, vrata saradnje se – eto – „ne isključuju“.
I dok jedni narod uvjeravaju da je „vlast stabilna“ jer ima 53 poslanika i „preko hiljadu evra prosječnu platu“, drugi polako osluškuju puls glasača kako bi opravdali eventualno „pomirenje sa prošlošću“. Očito, u PES-u je već počela priprema javnosti za novi narativ, da nije problem u DPS-u, nego u jednom čovjeku. A kad on ode sve je na stolu.
Tako smo, kroz veliku priču o pravdi, dobili i mali signal da za PES nije suštinski problem u samom DPS-u i njegovim kadrovima, nego u njihovom „aktuelnom menadžmentu“. Onaj narod, koji je izašao na izbore 2020. da sruši višedecenijski režim, sada polako treba da prihvati mogućnost da će, čim Milo odšeta u istoriju, „reformisani DPS“ možda opet biti partner za "evropsku" budućnost.
Jer, kako reče Urošević, „to nije realna procjena u ovom trenutku“. Ali ako nas je nešto istorija učila, onda je to da u politici sve može biti realno, samo je pitanje trenutka.
