Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, čovjek koji je tri decenije upravljao državom kao privatnom firmom, oglasio se oštrim saopštenjem povodom najnovije odluke Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) — institucije koja je utvrdila da je prvi čovjek crnogorske politike zaboravio da prijavi kolekciju satova vrijednu više od 200.000 eura.

Da, dobro ste pročitali: sedam luksuznih satova, svaki preko 10.000 eura — ali, eto, čovjeku se "omaklo". Desi se. Nekad ne prijaviš ključeve od auta, nekad dokument, a nekad, izgleda, čitavu kolekciju švajcarskih remek-djela.

Međutim, u maniru čovjeka koji je navikao da mu se niko ne suprotstavlja, Đukanović je na optužbe odgovorio salvom napada. Po njemu, odluka ASK-a „odiše zlom namjerom, falsifikovanjem i pravnim diletantizmom“. Što bi rekao narod: svi su krivi, samo on — nikad.

ASK šalje slučaj tužilaštvu, Đukanović vidi zavjeru


Prema informacijama, ASK će obavijestiti tužilaštvo o nalazima, kako bi se utvrdilo postoji li osnov za krivično gonjenje.

Agencija je utvrdila da je Đukanović predavao izvještaje o imovini sa netačnim i nepotpunim podacima, što uključuje i neprijavljenih sedam satova.

Ali bivši predsjednik u svemu tome vidi — šta drugo — politički progon. U njegovom saopštenju, koje je i ovoga puta duže od većine novinskih tekstova, ASK je „politikantska misija“, njeni ljudi „u VD stanju čekaju milost nove vlasti“, dok iza cijele priče stoji, kako kaže, konstrukcija „30-avgustovskih oslobodioca“.

Ironija je još veća kada se zna da je čovjek koji tri decenije nije silazio sa vlasti sada odjednom žrtva „političkih sekti“, kako on naziva sadašnju većinu.

Sporni satovi: od fotomontaža do jednog „starog iz 90-ih“


Interesantan je i Đukanovićev odnos prema satovima. Tvrdi da dva od tri sata o kojima se prvobitno raspravljalo — nikada nije posjedovao. Za treći kaže da ga ima, ali od „devedesetih“, što bi trebalo da ga oslobodi odgovornosti, jer tada navodno nije postojala obaveza prijavljivanja.

I, da budemo fer, vještaci jesu utvrdili da su neke fotografije bile foto-montaže. Ali ono što Đukanović prećutkuje jeste da je ASK, osim starih spornih slika, uočio i nove satove — sumnjivo nove — koje nije prijavio u periodu u kojem je bio obavezan.

I da, forenzika je obavila svoje. Ali ASK je, nakon novih medijskih fotografija, procjenio da ukkupna vrijednost njegove kolekcije dostiže više od 200.000 eura.

Što je daleko od onih 1,5 miliona kojima je nekad baratao MANS — ali je i dalje imovina koja se ne može sakriti ispod jastuka.

Stari manir: svi su krivi, on je žrtva


U prepoznatljivom stilu, bivši predsjednik ne propušta priliku da optuži ASK za „zlu namjeru“, „krivotvorenje“, „antipravno postupanje“, „senzacionalizam“ i „politički progon“.

On čak tvrdi da je ASK prekršio Ustav, retroaktivno primjenjujući zakon — i da u njegovom slučaju nije riječ o nečemu što liči na korupciju, već o „komediji“.

I tu stižemo do najdragocjenijeg dijela njegovog saopštenja — čiste političke ironije:

„Želio se politički zemljotres, a dobio se smjehotres.“

Da nije tragično, bilo bi duhovito. Bivši prvi čovjek države, koji je u javnosti godinama simvolizovao bahatost, korupciju, kumovski kapitalizam i državno-stranačke spojeve, sada se pretvara u komentatora koji analizira „pravni diletantizam“ i drži lekcije o vladavini prava.

A sve to dok se brani od optužbi da nije prijavio sedam satova.

Milo i dalje igra staru igru


Dok ASK pokušava da razriješi da li je bivši predsjednik širio manuelni luksuz na račun javne funkcije, Milo Đukanović pokušava da od čitave priče napravi politički spektakl.

Problem je što više niko ne nasjeda na tu matricu. Nije više 2005. godina, niti je Crna Gora pod režimskim medijskim mrakom.

Ako tužilaštvo utvrdi odgovornost — dobro. Ako ne — takođe dobro. Ali jedno je izvjesno:

Đukanović, čovjek koji je decenijama dijelio lekcije i upravljao državom kao svojim dvorištem, sada je prešao u fazu u kojoj bi i sopstvenim satovima najradije držao političke govore.

Ali, bar ovaj put, javnost se smije — ne s njim, nego njemu.