"Sloboda je konstruktivna kritika postojećeg stanja", reče jednom davno jedan od najvećih.
I to reče kada nije bilo jednostavno to reći. Ne sluteći da će biti slogan koji će evo i danas imati svoje značenje. Mnogo je vode od tada proteklo Limom, Moračom, Tarom etc, etc ali se ama baš ništa od tada nije promijenilo. Imali smo i tada partijske vojnike, dostavljače informacija raznoraznih službi i narod koji je sve to godinama trpio i nadao se nekim boljim vremenima.
I dođoše bolja vremena, ali ponovo za partijske i službine doušnike iako smo na papiru imali višepartijski sistem. Samo su bolje živjeli odani DPS-u i satelitskim strankama. Napokon kada je i taj sistem pao prije nepune dvije godine i kada smo sa punim pravom očekivali da ćemo disati punim plućima naši favoriti nam zagorčaše život.
Pokazaše nam da je sistem napravio svoje i da nije samo dovoljno promijeniti vlast da bi običan čovjek imao šansu, već je potrebno mnogo više. Potrebno je promijeniti svijest i kolektivni mentalitet da niko nije Bogom dan već da povjerenje treba zaslužiti. Potrebno je promijeniti taj poniznički stav i ukorijenjenu svijest da svi bolje znaju od nas šta nam je činiti.
Tada se po svoje mišljenje, vjerovatno, se ne bi išlo u strane ambasade već bi svijest o trenutnom bio isključivo zaslužan taj isti narod koji je i donio slobodu.
Biti političar je uvijek bilo jako korisno. Pregršt nezasluženih privilegija, apanaža, stanova i mnogo čega još. A Crnoj Gori je previše političara. Nama trebaju državnici.
Zato gospodo, ako u pobjedničkoj većini iz avgusta 2020. ima državnika, kormilo u ruke i dajte svima nama šansu.
Mi vama više nećemo. Siti smo vaših partijskih prepucavanja, ličnih animoziteta, sujeta. Ili se uozbiljite ili zajedno sa diktatorom na smetlište istorije.
Sloboda nije podmetanje ideološki bilo kakve forme.
Piše: Zdravko Šćekić, urednik informativnog portala Pogled.me
