Ono što se definitivno javlja kao zaključak posle gledanja večerašnjeg filma Branili smo svetinje jeste da o litijama i onome što im je prethodilo treba snimiti seriju sa velikim brojem epizoda ali da opet ni ona ne bi garantovala da će svaki dio te priče biti obuhvaćen i osvjetljen. A bez svakog dijela te priče nemamo cjelinu a i najmanji njen dio je važan i bitan. kazao je Kovačević
Kroz večerašnji film osvjetljen je i naglašen najviše dio koji se ticao perioda koji je bio uvod u litije koje je organizovala naša Srpska pravoslavna crkva. Film je trajao manje od sat vremena i Savez Srba iz Crne Gore iz Beograda je izabrao da osvjetli upravo taj dio političke borbe koja je prethodila litijama. Taj dio je urađen uspješno ali sami film nije obuhvatio cjelokupnu priču o litijama i to sami učesnici te velike priče znaju. Možda to nije ni bila namjera i to je svakako pravo samih autora filma.
https://aloonline.me/vijesti/marko-kovacevic-crna-gora-niksic-svetinje/
Ako pogledamo unazad raznorodna djela koja su se bavila litijama uočićemo da ni ona nisu mogla da obuhvate čitavu priču i da smo uvijek u njima mogli naći značajnih nedostataka. Jednostavno smo nemoćni da je obuhvatimo i smjestimo u bilo koju od tih formi.
Priča o litijama ima onoliko koliko je bilo i učesnika.
A da podsjetim ustala je čitava Crna Gora a podržale Srbija, Srpska i dijaspora. Svakome od nas litije su bile izvanredan i najčešće najznačajniji ili među najznačajnijim događajima u životu. Samim tim svako je od nas ponaosob sklon da svoju ulogu vidi većom i značajnijom nego što jeste a da nečiju drugo vidi manjom nego što jeste. Ali da u tome nismo bili svi zajedno od tih uloga ne bi bilo ništa. Deda za repu, baba za dedu… Znate tu priču. U njoj je nebitno jeste li deda ili ste miš. A svi znamo ko je bio Đedo.
Zato ovaj film večeras osvjetljava jednu stranu priče. Kao što bi neki memoari koje bih npr. napisao ja ili neko drugi osvjetljavali neku drugu stranu priče ili istu iz drugog ugla. I sigurno bih se o nekoga ogriješio pišući ih onako kako sam osjećao, jer ne osjećamo i ne vidimo svi isto i baš zato smo za cjelinu priče potrebni svi. A nemaju svi ni potrebu da se više o tome izjašnjavaju. To ne znači da oni koji o tome pričaju i žele da osvjetle događaje, iz svoje vizure jer se objektivan tu biti ne može, prisvajaju te događaje samo za sebe ili uzimaju zasluge samo za sebe.
https://aloonline.me/vijesti/momir-bulatovic-milo-djukanovic-banane-droga-kokain-sverc/
Kosovska bitka je jedna od najznačajnijih u našem narodu, vjerovatno i najznačajnija… Do nas su stigli samo Lazareva žrtva, Milošev podvig, Brankovićeva izdaja za koju istoriografija kaže da se nije desila i još nekoliko epizoda. To su okviri cjeline kojoj svi pripadamo iako se ta priča nikada ne može ispisati i prikazati do kraja. I Šotrinom filmu nađeno je dosta mana. Ali svi osjećamo da smo njen dio kada neko samo izgovori: Kosovo, Sveti Sava, litije… A u stvari sve staje u samo jednu riječ: Hristos! To ime u brojnim komentarima ove noći zaboravljamo. I njemu hvala za sve! A o litijama moramo pričati i obavezu da to rade imaju svi koji su u tome učestvovali i oni koji budu njihovi potomci.
Samo tako uspjećemo da sačuvamo najviše što možemo od te divne priče a njene okvire definisaće vrijeme, kako je to učinjeno i sa sudbonosnom bitkom na Kosovu polju. A u Carstvu nebeskom biće pomenuti svi koji treba i tamo ničiji ovozemaljski sud, bio kazan kroz komentar na FB ili kroz kakav dokumentarni film neće biti važan do suda Onoga koji sve vidi i jedini pravedno rukovodi.
https://aloonline.me/vijesti/otac-mijajlo-backovic-sveti-nikola-litije-crna-gora-liturcije/
